Ovogodišnji, 33. Marulićevi dani, jedini naš festival posvećen isključivo hrvatskim dramskim te inim tekstovima, donosi 11 predstava u natjecateljskoj konkurenciji, u izboru Kim Cuculić, ovogodišnje selektorice. Održat će se od 21. do 28. travnja u Splitu, a dolaze kazališta iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Slovenije.
Izboru se uvijek može prigovoriti, no ovaj mi se čini prikladnim, uravnoteženim, čak bih rekao i prirodnim. Neke bih izostavio, neke nove ubacio, ali to je opet moj subjektivni dojam. Bilo kako bilo, izbornica je odabrala zbilja najbolje produkcije domaćih dramskih tekstova i kad je, primjerice, posrijedi zagrebački HNK, i kad je posrijedi splitski HNK i kad je posrijedi, recimo, karlovački Zorin dom. Ukratko, Hrvatsko narodno kazalište iz Splita izvest će predstavu "55 kvadrata" Ivane Vuković u režiji Ivana Plazibata, aktualan i zanimljiv rad, Hrvatsko narodno kazalište iz Zagreba "Plodnu vodu" Marine Vujčić u režiji Nenni Delmestre, pri čemu je taj tekst zbilja vrlo dobar. Gradsko kazalište Zorin dom iz Karlovca igra predstavu po drami Petre Cicvarić "Semafor" u režiji Peđe Gvozdića. Predstava i dojmljiva i dirljiva, a glavni lik je autistični dječak. Teatar &TD, možda najpropulzivniji zagrebački, igrat će predstavu "Franz" Tomislava Zajeca u režiji Renea Medvešeka, a Umjetnička organizacija Punctum i KunstTeatar dolaze s predstavom Maše Kolanović "Sloboština Barbie" u režiji Natalije Manojlović. Opet jedna suvremena tema.
Umjetnička organizacija Arterarij predstavit će se autorskim projektom Romana Nikolića "Na dnu oceana postoje neki svjetovi". Nikolić, glumac, postao je zbilja prominentan autor pomalo apstraktnog teatra, gotovo ikonoklastičkog. Koliko su suvremeni autori u modi, pokazuje i splitska PlayDrama s predstavom nastalom po motivima knjige "Summa atheologiae" Borisa Dežulovića "Tako nam Bog pomogao" u režiji Hrvoja Korbara, još jednog mladog redatelja pred kojim je lijepa budućnost. Festival donosi i nekoliko popratnih programa, okrugli stol i radionicu dramskog pisanja koju će voditi Tomislav Zajec, dramski pisac koji je spreman i uspjeti i propasti, zato mi i jest simpatičan.