Treća ovosezonska premijera na jubilarnim Dubrovačkim ljetnim igrama nije me oduševila, ali ne mogu reći da u nju nije uloženo i truda i volje, a i glumačkog zalaganja.
Mlada redateljica Marina Pejnović adaptirala je s dramaturgom Ivanom Penovićem “Geranium”, najraniju pripovijetku Vojnovićevu (talent je njegov smjesta prepoznao Šenoa - taman prije negoli ga je smrt odnijela), rekao bih ambiciozno, no režijski jest zbivanje odviše zakomplicirala.
Kad mogu zapišem - u kazalištu ne funkcioniraju metafore. Jedino simboli. Otvorenom scenom u dvorištu Umjetničke škole, čije su kamene vertikale više naštetile nego pridonijele igri, nizali su se prizori veristički i prizori nadrealni, pa se čini da smo gledali ne jednu, negoli najmanje dvije predstave, ako ne i tri. Ima i prizor ...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....