Jedan od danas najpoznatijih glumaca u Hrvatskoj i regiji prva glumačka iskustva stjecao je još kao sedamnaestogodišnji mladić u partizanskim kazališnim skupinama, čuveni Pero Kvrgić danas je preminuo, a njegovi kazališni, filmski i televizijski prijatelji i kolege s tugom su ga se prisjetili.
Svi su istaknuli kako je Kvrgić, kao doajen hrvatskog glumišta, nizom svojih zapaženih uloga ostavio neizbrisiv trag.
- Pero Kvrgić je velikan glumišta koji je već desetljećima upisan zlatnim slovima u povijest našeg kazališta. Bio nam je uzor, fascinacija i inspiracija. Njegove maestralne interpretacije impozantnog broja uloga ostaju nam kao trajni umjetnički vrhunci našeg teatra. Bila je velika privilegija biti na sceni s tim velikim glumcem, ali i skromnim i prije svega dobrim čovjekom – kazao nam je potreseni glumac Goran Grgić.
Cijeli teatar zapravo je Kvrgiću zahvalan na svemu što je učinio.
- Usudio bih se, ne samo u svoje ime, nego i u ime svih kolega i publike zahvaliti se Peri na svakoj sekundi provedenoj na sceni i van scene i siguran sam da, ako postoji sveti glumac, da je to bio Pero. Hvala mu za sve što je ostavio i napravio – istaknuo je glumac Bojan Navojec.
Čuvenog glumca prisjetila se i Mia Begović.
- Pero Kvrgić bio je divan, dobar i plemenit čovjek, veliki gospodin i zaštitno lice baš svake predstave u kojoj je igrao. Imala sam sreću i čast da sam s Perom glumila u mnogim predstavama i pamtim ga, između ostalog, i po tome što bi prije predstave uvijek stajao sa strane, onako tih i skroman, i gledao što se zbiva. Pero Kvrgić glumačka je legenda postao još za života, njegov odlazak nenadoknadiv je gubitak za našu glumačku scenu, iskrena sućut obitelji – rekla je glumica.
Potresena je i njega kolegica Daria Lorenci Flatz.
- Veliki je to gubitak. Baš se zaredalo s ružnim vijestima i imam osjećaj da odlazi jedan cijeli svijet kako odlazi ta generacija. No, možemo biti zahvalni da su bili s nama, da su radili, da su živjeli život i došli u duboku starost. Ali, stvarno je tužno – dodala je.
Naš hvaljeni umjetnik Zdenko Bašić s Perom Kvrgićem surađivao je na svojem nagrađivanom animiranom filmu „Guliver”. I gotovo 15 godina kasnije živo se sjeća tih dana.
- Meni je to bio debitantski film i naravno da je uzbuđenje bilo veliko. A bila mi je to i prva suradnja s nekim tako bitnim za našu kulturu, za hrvatsko glumište kao što je bio Pero Kvrgić – kaže Bašić koji je dugo razmišljao o savršenom naratoru za „Gulivera”.
- Cijelo vrijeme sam tražio glas „mističnog mudraca” kakav nam je bio potreban za pravu atmosferu. Izvršnoj producentici Barbari Mrkić i meni sinulo je gotovo u istom trenutku kako to može biti samo Pero Kvrgić.
Priznaje da su se pomalo pribojavali da će ih Kvrgić odbiti, da neće imati vremena.
- On je taman igrao „Stilske vježbe” s Lelom Margitić i uhvatili smo ga poslije jedne predstave. Bili smo presretni kada je, bez oklijevanja, pristao raditi s nama.
Velikog glumca Bašić opisuje kao iznimno jednostavnog čovjeka s kojim je bilo ugodno, lijepo raditi. I veselo.
- Sve smo snimili relativno brzo. Kod njega mi se posebno svidjelo što je jako volio ritam, kada je stavio slušalice i pustili smo glazbu, sve je išlo jednostavno, lako. A njegova interpretacija dala je filmu nešto posebno, poseban ton kakav smo željeli – kaže Zdenko Bašić i dodaje kako ga je odlazak Pere Kvrgića jako rastužio.
- Doista mi je žao. Malo je takvih poput njega i sigurno još dugo nećemo imati glumca takvog kalibra na našoj sceni.
Miroslav Međimorec, redatelj i književnik slaže se kako je ovo ogroman gubitak za hrvatsku kulturu, posebice glumačku profesiju.
Pero Kvrgić je bio sjajan glumac, predvodnik cijele jedne generacije, jednog kazališta koje, nažalost, nestaje. Zaredali su se ti nesretni odlasci velikih ljudi, ne znam je li to ova čudna godina kriva, sve glumac do glumca s kojima sam radio. Sa svakim od njih, odlazi i velik dio mojeg života - kaže Međimorec.
Njegova suradnja s Perom Kvrgićem započela je u Dramskom kazalištu "Gavella", 1972. godine.
- Radili smo predstavu "Večeras improviziramo", Pirandella, u kojoj je Perica bio otac familije. Nakon toga, radili smo zajedno i Brechta, Molièrea, Gogolja, Bakmaza... Posebno mi je draga predstava koju smo 1982. godine postavili u Teatru &TD, "Pješice" Slavomira Mrožeka. - prisjeća se Međimorec - Ja sam u promišljanju tog komada projicirao svoj odnos prema mojem ocu u Perici. Sjajno je odigrao tu ulogu. Cijela je postava bila fantastična i gotovo više nikog nema - Pere, Borisa Buzančića, Marije Kohn, Vere Zime... Dobili smo brojne nagrade i uvijek ću se sjećati atmosfere, veselja, zadovoljstva.
Kaže kako bi volio kada bi mladi glumci i redatelji što češće pogledali, na rijetkim snimkama, predstave u kojima su igrale te starije generacije.
Kod Pere Kvrgića, on je cijenio i ljubaznost i blag karakter, velik talent ali i način rada na novim ulogama.
- Iz dana u dan bi dolazio sa sve više materijala. Radio je na sebi neprekidno, pripremao se kod kuće, učio. I to se vidjelo, vidjelo se kako cizelira i dopunjuje svaku ulogu i dovodi je do savršenstva koje smo gledali na pozornici - govori.
Posljednjih su se godina on i Kvrgi viđali najčešće u prvim redovima Gavelle, kada bi se u tom kazalištu kakvom prigodom okupili stariji glumci, doajeni hrvatskog glumišta.
Međimorec se nada se da će "ljudi od kazališta" sada razmisliti i neku kazališnu scenu ili pak nagradu nazvati Perinim imenom.
- Svakako je to zaslužio - zaključuje.
Kvrgića se prisjetio i redatelj Aleksandar Popovski.
- Pero i ja skupa smo radili predstavu 'San Ivanjske noći'. Podjela uloga bila je skoro gotova, nismo imali još samo glumca za Puka jer sam ja htio nekog starijeg. Darko Stazić, tadašnji ravnatelj Gavelle, je rekao da je Pero Kvrgić najstariji glumac na svijetu, ali da mu ja moram objasniti zašto baš njega želim za tu ulogu. Čuli smo se preko telefona i Pero je na prvu rekao da u tom tekstu nema uloge koja bi bila za njega. Tada sam mu rekao da bih ga htio za ulogu Puka. Počeo se je toliko smijati da se skoro ugušio od smijeha. Kad je prestao sa smijehom, samo je pitao 'kada je prva proba?'. Ideja koja je stajala u pozadini lika starog Puka je bila da je on već sve probao i odigrao sto puta i da sve zna. I da mu se ne da juriti vile po šumi. Na sceni su bila neka platna po kojim su se vile penjale u nebo. Pero bi uvijek tako brzo potrčao da ih je ulovio. Govorio sam mu: 'Pero, pa ti si star. Zato sam te i uzeo, da ne možeš to dohvatiti'. On bi se smijao i rekao mi: 'Ovo je najsporije što mogu' - prepričava redatelj.
Otkrio nam je i da se divio tom legendarnom glumcu.
- Kod njega su me fascinirale jednostavnost i lakoća kojom je na sceni izvodio stvari. Nikada nisam čuo da mu je išta problem. Stalno sam imao neki osjećaj da mi prenosi neko znanje i neke priče iz nekih drugih vremena i to radi na tako jednostavan i nepretenciozan način da sam se veselio svakom trenutku njegovog bivanja na sceni. Na kraju predstava je on govorio Prosperov monolog koji kaže da su naši životi napravljeni od iste tvari od koje su sazdani snovi. I legao bi na pozornicu i zaspao. Način na koji je to radio je bio tako lijep i pomirujući da sam kad god sam ga gledao bio uvjeren da je odlazak sa ovog svijeta moguć samo na način na koji bi on završio predstavu. Nadam se da se sada tamo negdje igra u 'Snu Ivanjske noći' i juri vile po nepreglednoj šumi - dodaje Popovski.
I premijer Andrej Plenković uputio je u ime Vlade i svoje osobno ime izraze iskrene sućuti i dubokog poštovanja obitelji glumca Pere Kvrgića koji je umro u 94. godini.
- Višestruko nagrađivanog, svestranog umjetnika pamtit ćemo po gotovo dvije stotine kazališnih, televizijskih i filmskih ostvarenja - istaknuo je Plenković u pismu.
Po njegovim riječima, ljubiteljima kazališne umjetnosti osobito će upamćene ostati "Stilske vježbe" s kojima je, na daskama koje život znače, proslavio svoj 90. rođendan.
- Njegova smrt ostavlja prazninu u hrvatskom glumištu, a njegovo ime bit će trajno zabilježeno u hrvatskoj kulturnoj povjesnici - istaknuo je predsjednik Vlade Andrej Plenković u povodu smrti Pere Kvrgića