Djela suvremenih domaćih pisaca posljednjih godina ušla su u modu, kad su posrijedi institucionalni i nezavisni teatri. Znam, jer sam prije koju godiunu žalio što ih nema više. Moguće je da je pandemija utjecala na to da se više okrenemo sebi, ali moda traje dulje.
Dakako, moguće je tu modu upogonio i naš provincijalni duh, u sklopu kojega nas od „stranih materijala“, kad su suvremena djela posrijedi, zanimaju gotovo isključivo anglosaksonske, westendovske i broadwayske uspješnice, kojekakve vješte zmešancije za zabavu i opuštanje, pa je postalo odviše monotono. Primjerice, njemačke, ruske, talijanske ili češke, skandinavske, mađarske nove drame za nas gotovo da i ne postoje. A možda je posrijedi autentičan interes nove generacije redatelja…
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....