Prva od triju predviđenih izvedbi Mozartove opere “Così fan tutte” (Tako čine sve) ispunila je 25. svibnja Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu do posljednjeg mjesta i izazvala buru oduševljenja.
Kako i ne bi kad se na pozornici i oko nje sjatila zagrebačka mladost umjetničke budućnosti, studenti Muzičke, Dramske i Likovne akademije, uz kolege s Tekstilno - tehnološkog i Arhitektonskog fakulteta (studij dizajna), okupljeni u već tradicionalni svakogodišnji zajednički projekt. A kako je riječ o Mozartu i djelu kojeg desetljećima nije bilo u zagrebačkom repertoaru, eto prilike za zadovoljstvo sviju, od tata i mama i brojnih nastavnika do operne publike trajno željne Amadeusovih glazbenih i inih čarolija.
Željezna disciplina
Za profesionalce, Mozart je uvijek blagotvorni lijek glasovima i instrumentalistima pretežito udomljenim u otežali zvuk kasnijih epoha. Za mlade, ona je težak, ali nužan ispit delikatnog muziciranja sljubljenog s razigranom igrom koja ih prije svega uči prirodnosti izričaja vokalnog i scenskog nastupa, a osobito zajedništvu, jer Mozartove opere vrve ansamblima koji propituju i snalažljivost i scensku inteligenciju svakog ponaosob.
A sve je to najvećim dijelom bilo prisutno u ovoj izvedbi opere ironičnoga podteksta “posvećenoj” ženskoj vjeri i nevjeri, koja se svojedobno baš i nije svidjela autorovim puritanskim suvremenicima, a danas ju doživljavamo kao zaigranu farsu predrasuda, osobito blisku mladima.
Takvom ju je pročitala i redateljica Dora Ruždjak Podolski i ostvarila duhovitu predstavu brojnih komičnih situacija koje su mladi interpreti zdušno shvatili i prihvatili.
U pomiješanim suvremenim i stilskim kostimima, u iznimno spretnoj, a vizualno atraktivno dizajniranoj scenografiji, s igrom koja se spustila i do gledališta uveseljavajući publiku u prvim redovima, režija muzikalne redateljice koristila je svaki takt i svaku riječ da bi zabavila u svakom trenutku.
No, ispod zabave skrivala se i željezna disciplina uvježbanosti cijeloga ansambla koja je osim do detalja preciznoj režiji dodala podjednako brižnu glazbenu pripremu solista, orkestra i malog zbora pod komandom dirigenta Tomislava Fačinija.
Svakako da se pojedini vokalni dosezi moraju zahvaliti profesorima mentorima, koji su brusili neke doista teške dionice, no Fačinijeva finalizacija glazbenog segmenta u recitativima i arijama, a osobito u skupnosti pjeva uz podršku dobrog orkestra disala je plućima mladenačkog profesionalizma koji zasigurno ima budućnost.
Budućnost opere
ekstet protagonista otkrio je mlade, lijepe, tehnički njegovane glasove izvrsne dikcije Josipe Gvozdanović, Silvije Pleše, Anabele Barić i Ivana Šimatovića od studenata, a njima su se kao gosti pridružili i Stevan Karanac te Josip Roša.
Najave kažu da pojedine uloge imaju i dvostruku, pa i trostruku podjelu. Zagrebačka je operna budućnost, dakle, zbrinuta ako nam podmladak ne odleprša u svijet.