U nastavku donosimo:
- urbani portret glumca Damira Šabana: put od ZKM‑a do televizijskih ekrana i natrag na daske
- priču o nastanku i nasljeđu autorskog projekta Gustlsalon te njegovu vezu s Matoševim Zagrebom
- uvid u koncept i scenski jezik predstave Odiseja 2001. unutar tadašnje ZKM‑ove poetike
- ključne kazališne role u rasponu od Čehova do suvremenih naslova, s naglaskom na likovne nijanse
- sjećanja kolega i osobna svjedočanstva o njegovoj krhkosti, strasti i tihoj radnoj disciplini
Umro je Damir Šaban, što se kaže, u cipelama. Pozlilo mu je na užarenom trešnjevačkom asfaltu. Rođeni Zagrepčanin potkraj protekle zime napunio je 68 godina, a široj javnosti njegova sanjiva i pomalo neobična pojava poznata je s televizijskih ekrana.
Urbani zanesenjak
Šaban je, međutim, bio prije svega strastven kazališni glumac. Gotovo cijeli radni vijek proveo je u Zagrebačkom kazalištu mladih, a prije nekoliko godina radio je u ansamblu Trešnje, nedaleko od mjesta na kojem se srušio. Krug se zatvorio. Profesionalni početak i životni završetak jednog urbanog zanesenjaka.
Mnogi koji ga pamte s početka karijere odavna su pokojnici. Njima i mnogim još živim starijim Zagrepčanima, ali i onima koji tek dohvaćaju četrdesete, Damir Šaban traje u sjećanju kao autor „Gustlsalo...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....