Ova priča započinje 1991. godine i prati sudbine tad još mladih ljudi, kvartovske ekipe iz Dubrave. Glavni junak, Sokna, sa skupinom prijatelja, doslovno s plesnog podija, odlazi u rat. Iza sebe ostavlja djevojku Sanju, majku, sestru i Dubravu. Ratna zbivanja grubo prekidaju snove i planove, a pogled na svijet tone u bespomoćni cinizam poslijeratnog razdoblja.
Tijekom 20-ak godina, koliko naša priča traje, marginalci polako preuzimaju kontrolu nad kvartom, a mutan novac postaje valuta uspjeha. Naši junaci, heroji ulice, putuju kroz život od mladenačkih ideala do rezignacije promašenih života. I već kad se sve učini izgubljeno, jedan će događaj i zaboravljeni detalj pokrenuti stvari na pravi put.
Dugo u realizaciji
Radnja je ovo novog mjuzikla Radio Dubrava, koji će svoju premijeru imati 18. ožujka u Domu Hrvatske vojske „Zvonimir“ u Zagrebu, a koji je inspiriran pjesmama Prljavog kazališta. Autorica teksta je Ana Tonković, skladatelji su Jasenko Houra, Ines Prajo i Arjana Kunštek, a aranžer Fedor Boić. Redatelj je Krešimir Dolenčić, a njegov autorski tim čine scenograf Ivan Lušičić Liik, kostimografkinja Željka Franulović, koreografkinja Larisa Lipovac Navojec te aranžer Fedor Boić. Tomislav Parmać je korepetitor, Davor Kelić zborovođa; asistentica scenografa je Tena Palijan, a kostimografkinje Ana Kala Kovačević.
Radio Dubrava šesta je redateljska suradnja Komedije s Krešimirom Dolenčićem, a, kako nam kaže sam redatelj, ovo je bila predstava po narudžbi i raduje ga što se ovakve stvari konačno rade u Hrvatskoj.
„Prošla uprava Komedije je željela predstavu o Zagrebu, s naglaskom na devedesete, s glazbom Jasenka Houre. Ja sam se odmah navukao, a Ana je napisala fantastičnu priču, smjestila ju upravo tamo gdje i pripada. A to je moje djetinjstvo na Borongaju, pored Dubrave, preko puta maksimirskog stadiona, moje devedesete u Zagrebu gdje Prljavci igraju važnu ulogu, Dubrava, koju poznajem, volim i razumijem u dušu. Posveta mojem gradu. Takva prilika se ne propušta“, priznaje Dolenčić.
Kako nam otkriva, prošle su tri godine od same ideje do ovoga što danas imaju. Tekst je nastao relativno brzo, a zatim su se iz teksta i tema rodile i nove pjesme.
„Uz Jasenka Houru, tu su i Ines Prajo i Arijana Kunštek — majstorski odradile posao. Bit će novih hitova. Sve to skupa Fedor Boić aranžira u prepoznatljivi zvuk benda koji nas je obilježio već toliko desetljeća. Ako sam imao cilj, to je da, nakon što sam radio velike amblematske predstave po Hrvatskoj, napravim nešto za svoj Zagreb, grad kojeg poznajem u dušu. I shvatimo to istinito i doslovno — u dušu. Već na prvo čitanje Anina teksta vidio sam predstavu. Naporno je, ali guštamo na probama. Sjajan, spreman i posvećen ansambl i iskusni glazbenici“, nadodaje.
Glazba, gluma i priča
Priznaje nam kako mu je bio užitak pronaći veze između glazbe, glume i same priče. Kako nam je i sam rekao, ta se veza tražila od glazbe prema tekstu, od Anina teksta prema glazbi, novih pjesama, likova i velikog ansambla Komedije.
„Imam ja iskustva s glazbenim predstavama, a ovako nešto spada u najveće izazove. Praizvedba, sasvim nova lica, poznate pjesme, nove stvari, potencijalni hitovi, novi prostor. U ime svih nas iz Komedije duboki naklon i ogromnu zahvalnost dugujemo ministru obrane Ivanu Anušiću i cijelom MORH-u, koji su nam omogućili koristiti tu veliku i sjajnu dvoranu Zvonimir. Sretan sam da su ulaznice gotovo planule“, otkriva.
Kako je napisala i sama Ana Tonković, oslanjajući se na repertoar, poetiku i tematiku pjesama Prljavog kazališta, ova predstava u formi mjuzikla govori o Dubravi kao prizmi u kojoj se prelamaju sve silnice posljednjih nekoliko desetljeća novije hrvatske povijesti. Taj zagrebački kvart i sudbine njegovih stanovnika po mnogo čemu nose i jednu univerzalnu težinu Hrvatske u malom. Tako predstava sa zagrebačkim akcentom zrcali i jedan širi društveno-vremenski kontekst velikih promjena koje su zauvijek obilježile živote ljudi. Bez obzira na poštanski broj.
„Prejednostavno je reći da je predstava antiratna. No, nije Radio Dubrava predstava o ratu. To je i odrastanje, to je tekst o ljudima kojima se život događa, a htjeli su i sanjali nešto drugo. To su razočaranja mladenačkih snova i želja da se vratimo tamo u one godine kad nam je sve bilo otvoreno i svi putevi prohodni. Prekidaju ih i rat i naše vlastite prepreke koje sami sebi namećemo. Najčešće su materijalne prirode, prepune besmislica i zaborava na sve ono što nas čini ljudima, a ne tek prolaznim konzumentima virtualne stvarnosti“, pojašnjava Dolenčić.
Struktura i narativna linija predstave ogleda se, kako piše Tonković, u kronološkom kontinuitetu i tematici diskografije grupe Prljavo kazalište kao priča o odrastanju, sazrijevanju i kolektivnom ponosu kao zbroju hrabrosti pojedinaca. Rezultat je velika ansambl-predstava obilježena s nekoliko hitova koje gotovo svi poznaju, ali i većinom novim pjesmama koje su nastale samo za ovaj mjuzikl.
‘Ona je duhovita, samostalna i pametna. Snalazi se u svijetu kojim dominiraju muškarci
Novo i staro
Ines Prajo jedna je od skladateljica novih pjesama napisanih za mjuzikl, a, kako nam ona kaže, raditi na mjuziklu bilo joj je zahtjevno — tako je sa svakim, pogotovo kada osoba dolazi iz svijeta pop-glazbe poput nje i ostatka ekipe.
„Na sreću, ja sam imala već prijašnja iskustva rada na drugim mjuziklima pa mi nije bilo toliko teško shvatiti kako cijeli proces teče i razliku između ovog našeg posla stvaranja pop-pjesama za mjuzikle. Ova je zamisao dugi niz godina čekala na realizaciju i kao da smo u početku svi bili malo skeptični kako će sve to ispasti, ali ubrzo, zahvaljujući cijeloj ekipi, nismo imali nikakvih problema i sve je teklo poprilično glatko“, opisuje nam Prajo.
Priznaje kako je cijela ekipa naučila puno jedni od drugih, a divno joj je bilo raditi s mladim ljudima punim entuzijazma, radosti i volje. Od samog je početka bila ideja kako će se mjuzikl graditi na polovici starih pjesama Prljavaca i polovici novih, pisanih baš za ovu prigodu.
„Sama nam je Dubrava, kada se govori o suvremenom mjuziklu, neodvojiva od Prljavog kazališta, tako da je odmah u početku ideja da uzmemo njihove stare pjesme bila složno prihvaćena. Stvaranje novih pjesama zapalo je mene i Arijanu, naravno, uz konzultacije s Jasenkom i Fedorom, s kojima surađujemo već preko 30 godina. Odlučili smo da će se te nove pjesme oslanjati na rukopis koji Prljavci imaju“, govori tekstopiskinja.
Kaže nam kako su se svi potrudili da između pjesama postoji prirodna poveznica, a nada se kako su u tome i uspjeli, no to je na publici da prosudi.
„Bili smo u konstantnom kontaktu s bendom, a članovi su posjećivali probe na kojima su morali biti, a Fedor je kao aranžer i glazbeni producent s nama bio gotovo stalno. Krešo je čovjek koji dosta stvari vizualizira unaprijed i bilo mi je jako slatko kada bi on nama objašnjavao scene koje su još bile daleko, ali na takav način kao da govori svahili, na što bismo se mi uvijek smijali. Tek kroz probe smo vidjeli što si je on zamislio u glavi, jer je Kreši pošlo za rukom ostvariti sve što je vizualizirao“, prisjeća se Prajo nekih od anegdota s proba mjuzikla.
Nova opera zagrebačkog HNK pozvana na Ljubljana Festival
Sestra i doktorica
U mjuziklu sudjeluje i zbor Kazališta Komedija te brojna poznata glumačka lica poput Ružice Maurus, Jasne Palić Picukarić, Damiana Humski, a među njima je i Nika Ivančić, koja tumači lik Marine, sestre glavnog lika Sokne.
„Marina je Soknina starija sestra u svakom smislu riječi. Ona je odgovornija od svog brata, iako razlika u godinama nije velika, no njihov je odnos pun ljubavi i bliskosti. Marina tijekom komada završava fakultet medicine i osoba je na koju se većina likova oslanja za potporu i pomoć u teškim trenucima“, opisuje nam Ivančić svoj lik.
Soknina je sestra i doktorica, a glumica nam priznaje kako se za ulogu pripremala tako da je istraživala svjedočanstva pravih medicinskih radnika za vrijeme Domovinskog rata.
„Savjetovala sam se i s današnjim liječnicima koje poznajem i oni su mi dali korisne upute kako da utjelovim ulogu doktorice. Mjuzikl govori o ratu, odrastanju i poslijeratnoj stvarnosti — to su teške teme i svakako ih je zahtjevno igrati, ali imamo sjajnu glumačku postavu i zaista smo si svi velika potpora i pomoć u izazovima na koje smo nailazili u procesu stvaranja predstave“, govori nam.
Ivančić je već ranije u Kazalištu Komedija imala priliku zaigrati u dva mjuzikla, Jadnici i Six, no priznaje nam kako se rad na njima ne može usporediti jer je svaka izvedba drugačija i zahtjevna na svoj način.
„Svaki od njih zahtijevao je potpuno različit fizički i vokalni izričaj i, naravno, kazališni jezik. Ista je situacija s Radio Dubravom. Ovoga puta u pitanju je realistična gluma i rock-glazba, nešto sasvim drukčije od mojeg dosadašnjeg iskustva u mjuziklima. Ali svaki je novi izazov meni uzbudljiv i dobrodošao i veselim se reakcijama publike na našu novu predstavu“, ističe glumica i priznaje kako joj je rad na mjuziklu inspiriranom pjesmama Prljavog kazališta bilo jedno izuzetno zabavno iskustvo.
„S ekipom predstave uživam pjevajući njihove stihove. A i rad s Fedorom je bio prava ‘pjesma‘. Uvijek dobro raspoložen i spreman za zezanciju, svojom pojavom uvijek razveseli cijelu ekipu“, zaključuje glumica.
Kako nam kaže Dolenčić, pjesme Prljavaca nije trebalo uklopiti u priču i dramaturgiju, već su one inspirirale pojedine scene i situacije u mjuziklu.
„To ću vas zamoliti da pogledate pa prosudite sami. Prepoznatljiv je zvuk tog legendarnog benda, njihove pjesme nas prate desetljećima. Uostalom, teško je to objasniti ovako riječima. Eto vas svih na predstavi“, poručuje redatelj za kraj.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....