Neki ljudi naprosto ne mogu mirovati, čak i ako sama riječ “mirovina” to nalaže. Ma kakvi, radije će nastaviti stvarati, uveseljavati i podučavati. Upravo je takva Marija Sekelez, žena koja je već desetljećima na kazališnoj sceni, bilo kao glumica, dramski pedagog ili ravnateljica kazališta. Nismo se, stoga, iznenadili kada nas je pozvala da popratimo njezin najnoviji autorski projekt.
Odabrala je tri sasvim različite glumice, koje karakterima i scenskom izvedbom ne mogu biti više drugačije nego što jesu, postrojila ih i napravila predstavu “Pismo svijetu” koja će svjetlo dana ugledati u ponedjeljak 11. listopada na sceni Zagrebačkog kazališta lutaka. I motiv je morao biti snažan poput redateljice - prvi put se na hrvatskoj, a vjerojatno i europskoj sceni postavljaju pjesme znamenite i nažalost nedovoljno poznate pjesnikinje Emily Dickinson. Njezin život prate razne etape koje utjelovljuju “tri gracije”, mlade, poznate i vrsne glumice Natalija Đorđević, Anja Đurinović i Mada Peršić.
Ovo je prvi put da se u Hrvatskoj postavlja kazališni portret jedne od najvećih američkih i svjetskih pjesnikinja, koja je vodila vrlo intrigantan život. Predstava je zamišljena kao multimedijalni projekt u kojem se pleše, svira i pjeva. Pjesme je preveo akademik Luko Paljetak.
Lice 19. stoljeća
- Emily Dickinson jedna je od najvećih američkih liričarki čiji osebujan izraz svrstavamo već u modernu liriku. Bila je jedna od rijetkih pjesnikinja koje su uspjele estetski izraziti svu težinu ili breme života, njegove nejednakosti, nemogućnosti, nedostatka potpunog osjećaja sreće zbog naše nesposobnosti da je zadržimo u tom obliku.
Stvara se dojam da je pjesme pisala žena ovog, modernog, našeg doba, a upravo u tome i jest sva iluzija i veličina njezina stvaranja. U svojim stihovima ona uporno podsjeća na ono što vrlo dobro znamo i sami - na činjenicu da temeljne vrijednosti (kao što su ljubav, sreća, stapanje duše i tijela) nadilaze kategorije i granice vremena i prostora - kaže nam već u uvodu Marija Sekelez.
Posjetili smo ih na jednoj od glumačkih proba, a Sekelez nam otkriva i iznenađenje da će, na oduševljenje publike, i sama stati na scenu u jednoj od četiri uloga.
- Imamo tri etape života i jednu smrt. Pogodite koja sam ja - smije se.
Objašnjava nam kako se zainteresirala za osebujan život pjesnikinje Emily Dickinson koja je živjela od 1830. do 1886. Bila je veoma skromna i samokritična. Tako je za života, otkriva nam Sekelez, izdala samo sedam svojih pjesama. Kada je umrla, njezina je sestra pronašla pravo blago, više od 1800 pjesama, a sve se danas ubrajaju u vrh svjetskog pjesništva. Njoj to, izgleda, nije bilo dovoljno dobro.
- Ona se citira u filmovima, o njoj se snimaju serije, a kod nas je nepoznata. Zato sam, kada sam pogledala prijevode, osmislila ovu predstavu. Mislila sam da to nije moguće izvesti, sve dok se nije pojavio jedan čarobnjak riječi, naš Luko Paljetak s kojim sam desetljećima u prijateljskim odnosima. S pjesmom iz njegove zbirke došla sam na prijamni ispit na Akademiju za dramsku umjetnost, on prevodi s pet jezika i preveo je za nas ove pjesme.
Tek tada smo shvatili zašto je Emily legendarna. Zainteresirala me i svojim tajanstvenim životom. Živjela je povučeno u kući. Jedna tajanstvena, zagonetna i nedokučiva dama koja je živjela samo u svojim pjesmama - otkriva nam Sekelez i dodaje kako je Emily do te mjere bila samozatajna da je sa svojim prijateljima komunicirala isključivo pismima.
Divni kostimi
Nećemo previše otkrivati radnju, no moramo reći da gledatelje očekuju prekrasni kostimi koje nose glumice. Sve su, dakako, u bijelim haljinama, jer je Emily bila poznata kao “žena u bijelom”, dok Sekelez nastupa u dramatičnoj crnoj haljini s višemetarskim crnim velom koji se vuče po pozornici.
Zanimljiv dio je i sam casting, odnosno odabir glumica. Redateljica i glumica otkriva nam kako je baš htjela da sve budu različite, jer takve su i etape pjesnikinjina života.
- One su dijametralno različite, ali pretapaju njezine osobine. Imamo buntovnu, romantičnu i duhovnu fazu. Neke sam od glumica i ranije poznavala, neke samo sa scene, ali vodila me intuicija. Dugo smo radile, uronile smo u te stihove, oni se ne glume nego se govore maksimalnom energijom i emocijom. Ove tri glumice su nadarene, izuzetno sposobne, ali i vrlo atraktivne, što je meni bitno jer publika na sceni mora biti začarana njihovom pojavom.
Bile su oduševljene kada sam ih nazvala. Imala sam izvanrednu suradnicu Blaženku Kovač Carić koja je radila koreografiju, stopile smo se, napravila je sjajan posao, a glazbu nam je skladao Damir Šimunović, kostime Sandra Dekanić... Ovo će biti čarolija - kaže.
Smije se kad je pitamo kako se odlučila stati na scenu.
- To je jedan hitchockovski moment u meni, ali ima dramaturško opravdanje - veli.
Podjela posla
Anja Đurinović članica je glumačkog ansambla zagrebačkog kazališta Gavella. Dok razgovaramo, rasteže se u baletnoj dvorani, vježba tijelo i pokret, jer upravo je njezina uloga po tom pitanju vrlo zahtjevna. Mora se bezumorno vrtjeti u velikoj, bijeloj haljini s krilima koja podsjećaju na anđeoske. Nije ni trenutka dvojila, kaže nam, kada je pozvana da radi na ovom projektu.
- Nas tri smo tri lica Emily. Svaka je dobila nit vodilju, a ja sam dobila emotivne i romantične pjesme, njegujem tu stranu Emily i pokušavam iz nje izvući tu stranu. Cijeli život bavim se plesom, pokret i fizički dio mi je bitan. Haljina koju nosim na svjetlu dobiva različite figure i djeluje prekrasno - kaže nam poznata glumica koja u sklopu Kazališta prijatelj već godinama radi na dječjim predstavama koje je zabavljaju, a kaže da su predstave koje rade “za sve uzraste”, dok je njezina matična Gavella i dalje oštećena potresom pa se produkcije ostvaruju u Novom Zagrebu.
Natalija Đorđević je ovdje dala određenu dodanu vrijednost jer će u predstavi svirati klavir koji joj je velika ljubav. Znamo je kao kazališnu, filmsku i televizijsku glumicu poznatu po brojnim serijama poput najrecentnijeg “Crno-bijelog svijeta”, no kazalište je njezina velika ljubav.
- S Marijom je uvijek velika čast raditi, radila sam s njom za 35-godišnjicu rada i bila sam prije Gavelle u angažmanu njezina kazališta Žar ptica. Ovo je za mene divan projekt, sjajno je raditi kad s kolegicama ‘vibriraš’ na istoj razini. Izabrala bih nas za neku seriju tipa ‘Seks i grad’, jer smo potpuno različite. Naravno, ja bih bila Carrie (smijeh).
Ovaj projekt nahranio mi je dušu. Događa mi se puno toga, krajem rujna imala sam 150. izvedbu svoje monodrame ‘Potrošeni snovi’, igram u Gavelli (u Travnom), idemo na Marulove dane i igram predstavu s Markom Torjancem ‘Tko je ovdje lud’ - kaže Natalija.
Poziv na predstavu
Mada Peršić tvrdi da ni danas ne zna kako je došlo do toga da ju Marija Sekelez odabere za ovu predstavu. Poznavajući ovu glumicu, ne čudimo se što joj je redateljica dodijelila ulogu Buntovnost. I sama se smije toj opaski.
- Ma, mi smo kao Spice Girls. Marija kao da nas je birala po našoj različitosti i po nekoj svojoj nevjerojatnoj intuiciji. Marija je genijalna pedagoginja, jako je strpljiva i zna prenijeti znanje i neke trikove. Kada neki ljudi čuju poezija, možda misle da je dosadno, ali pozivam ih da dođu vidjeti jer je poezija Emily Dickinson kul! Moderna je, zanimljiva, jako je duhovita.
Luko Paljetak je to genijalno preveo, naš Šimunko je to uglazbio, genijalno mi je sudjelovati. Prve probe smo radile pred ogledalom i tek sam tada shvatila koliko je ta predstava začudna, vizualno jako atraktivna - kaže Mada.