Rad s glumcem jedino je što sigurno markira rad kazališnog redatelja. Budući da nisam dosad uživo gledao predstave Sergeja Potapova (r. 1975. u Jakutiji, Sibir), koncentrirao sam se upravo na promjene koje sam uočio među glumcima. I sve su nabolje. Sama redateljska ideja, premda mi je jasna, nije mi se svidjela.
U tom njegovome čitanju Gogoljeva klasika Hlestakov jest simpatična pojava, koji pred konac radnje sebe ustrijeli iz pištolja, umjesto da pozornicu napusti živ, prije negoli na nju stupi pravi revizor. Nije me režijom uvjerio da je to dobar izlaz iz radnje koju je cijelu prethodno pogonio zapravo prividom apsurda, pa se sam taj čin nadaje kao nepotreban doslovan apsurd. Radnju nije presložio tako da nas uvjeri u mogućnost takva...