Jedinstvenim programom koji će ispred zgrade HNK Ivana pl. Zajca okupiti sve umjetničke ansamble riječkog nacionalnog kazališta, glumce talijanske i hrvatske drame, operne soliste, baletni ansambl, zbor i orkestar, u petak u 21.30 sati bit će otvorene ovogodišnje Riječke ljetne noći. Festival koji će tijekom više od mjesec dana pretvoriti Rijeku u veliku pozornicu donosi 50-ak programa na 20 lokacija. O programu, ambicijama i viziji ovogodišnjih Riječkih ljetnih noći razgovarali smo s intendanticom HNK Ivana pl. Zajca Dubravkom Vrgoč.
* Riječke ljetne noći vratile su se u punom opsegu i ponovno osvajaju gradske prostore. Kakvu ulogu festival danas treba imati u kulturnom životu Rijeke?
- Mediteran je prirodan prostor festivala. Povijest bilježi kako su prvi festivali posvećeni izvedbenim umjetnosti, napose kazalištu, nastali upravo u antičkoj Grčkoj, mjestu nastanka filozofije, poezije, umjetnosti i teatra. Nažalost, Mediteran je već dugi niz godina zanemaren, izostavljen, izoliran i zapostavljen, označen kao prostor sukoba, stalnih migracija, kolektivnih i osobnih nesreća. Zato mi se čini da je potrebno iznova ispričati priču o Mediteranu i to upravo kroz kulturu. Mitski Mediteran izgubio se u povijesnim nedaćama naše suvremenosti, te je postao fikcionalan, a ne stvaran. Zadaća je kazališta da ga obnovi. Riječke ljetne noći preuzimaju tu misiju i prizivaju programom onu temeljnu mediteransku misao da je cijeli Grad u ljetnim mjesecima teatar. Stavi li se na Mediteranu stolica ispred kuće već nastaje teatar, a onaj koji na nju sjeda postaje ili gledateljem ili glumcem, ovisno o interpretacijskim perspektivama. Zanima me festival koji je neposredan, festival koji se rađa na prostoru ulice ili trga, okuplja građane kao gledatelje i izvođače te čini svakodnevicu podnošljivijom, budući da živimo u traumatičnom vremenu kada nam je svaka olakšica itekako potrebna. Uloga kulture danas bi trebala biti puno značajnija nego u nekim drugim stabilnijim epohama. Stoga se nadamo kako će naš ovogodišnji festival s raznolikim programom imati značajnu ulogu u kontekstu kulturnog života Rijeke.
* Jedna od posebnosti Riječkih ljetnih noći oduvijek je bila pretvaranje grada u veliku pozornicu. Kako birate lokacije i koliko vam je važno da se kroz festival ispriča priča o riječkom identitetu, njegovoj povijesti i urbanom karakteru?
- Iznimno mi je važno kroz festival ispričati priču o Gradu u kojem festival nastaje, o identitetu koji s jednakim intenzitetom ispisuju i povijest i suvremenost toga Grada. Festival se prvenstveno obraća građanima Rijeke te se zato fokusira na ono što njih određuje i po čemu prepoznaju Grad kao mjesto svog boravka. Ta velika pozornica u koju će se krajem lipnja i tijekom srpnja pretvoriti Grad prije svega mora ocrtavati duh vremena. No, ona se i geografski mora širiti po cijelom Gradu kako bi teatar učinila bliskijim građanima dolazeći na njima prepoznatljiva mjesta riječke svakodnevice, od kojih neka nikada ni nisu bila pretvorena u izvođačke prostore. Tako se ovog ljeta širimo po cijeloj Rijeci – od Arheološkog parka, Principija, Trga Riječke rezolucije, Gata Karoline riječke, Parka Heroja, Plaže ex hotela Parka do Zvjezdarnice, Remize, Tržnice Brajda, Porto Baroša, Delte 5, dvorišta Pomorskog fakulteta, prostora ispred Ekonomske škole i napokon dolazimo do kazališta. Pet novih lokacija koje smo otkrili ovog ljeta nadam se da će biti ustaljene pozornice nekih budućih festivala.
* Festival donosi spoj opere, drame, glazbe i interdisciplinarnih programa. Mislite li da publika danas sve više traži upravo takve hibridne, žanrovski otvorene kulturne događaje?
- Tijekom redovne sezone u repertoarnom teatru kao što je riječko očekuju se operne, dramske i baletne izvedbe koje se izmjenjuju po uobičajenom redu i zadovoljavaju tradicionalna očekivanja publike. No, ljetni su festivali mnogo otvoreniji upravo za multidisplinarni program i hibridne forme. Njihove izvedbe, u kratkom vremenu na otvorenom prostoru izloženom svačijim pogledima, mora biti prepoznat od gledatelja različitih uzrasta, različitih senzibiliteta, različitih estetskih kriterija i različitih kazališnih iskustava. To zasigurno nije lako, no europska i svjetska praksa ljetnih festivala, upućuje na to da su crossover kulturni programi koji povezuju različite umjetničke discipline, žanrove i medije sve popularniji. Oni ne samo što privlače raznovrsniju publiku, već i potiču suradnju između umjetnika iz različitih područja, stvaraju inovativne formate i spremnije odgovaraju na suvremene društvene teme, one koje nas se izravno tiču i na koje odgovore tražimo i u prostoru teatra. Slijedeći takve prakse, na taj smo način u jednom segmentu osmislili ovogodišnje Riječke ljetne noći gdje, u suradnji s Art kinom film povezujemo s glazbom u projekciji kultnog nijemog filma "General" Bustera Keatona koju prati naš simfonijski orkestar ili se pred teatrom izmjenjuju ples, glazba i riječ u izvedbi "La dolce ballera" koju su osmislili članovi ansambla Talijanske drame.
* Rijeka se posljednjih godina suočava s kritikama da nema dovoljno velikih ljetnih manifestacija koje bi privukle i građane i posjetitelje. Mogu li Riječke ljetne noći postati svojevrsni kulturni brend grada i njegov zaštitni znak tijekom ljeta?
- To nam je svakako želja. Sigurna sam da Riječke ljetne noći imaju potencijal postati ne samo kulturni brend i zaštitni znak Rijeke tijekom ljetnih mjeseci, već i cijele regije, pa i šire. One u svom programu promoviraju ideju Mediterana o kojem sam govorila i mislim da bi u svojim sljedećim sezonama, dakako uz veća financijska sredstva mogli privući i ostale teatre sličnog senzibiliteta s Mediterana. Tako bi po nekoj mojoj ideji, u nadam se skoroj budućnosti, mogle postati i festival mediteranskog teatra gdje bi se izmjenjivale predstave, koncerti, performansi iz ostalih mediteranskih zemalja, pa bi Rijeka tijekom ljeta mogla biti središtem mediteranske kulture u ovom dijelu Europe. Riječke ljetne noći mišljene su i kao mjesto susreta i kulturnih dodira umjetnika iz različitih sredina, ali i kao mjesto gdje se susreću građani Rijeke s posjetiteljima Grada. Naš se festival obraća istodobno i građanima i turistima i vjerujem da svatko od njih može pronaći neki program koji mu se čini dovoljno uzbudljivim da ispuni jednu ljetnu noć zavodljivim sadržajem. Pedesetak programa u 33 dana na 20 lokacija obećava zasigurno dinamično i nadamo se dojmljivo ljeto u Rijeci.
* Koliko je danas izazovno organizirati festival ovakvih razmjera u financijskom i produkcijskom smislu? Jesu li najveći izazovi novac, logistika ili možda pridobivanje publike u vremenu kada se za pažnju ljudi natječe bezbroj sadržaja?
- Iznimno je izazovno organizirati ovakav festival s vrlo limitiranim sredstvima, bez mnogo sponzora i s ograničenim organizacijskim potencijalom. Mi otvaramo Riječke ljetne noći dan prije završetka naše ambiciozne ovogodišnje sezone, te sve snage teatra od umjetničkih, tehničkih i administrativnih samo nastavljaju rad na festivalu, bez ikakve pomoći sa strane. Potrebno je organizirati programe na dvadesetak lokacija koje nisu zamišljanje kao pozornice, pa ih je nužno tehnički opremiti od svjetla, razglasa do tribina koje nemamo u fundusu…. Također se moraju osigurati dozvole za izvođenje na otvorenom, zaposliti zaštitare, pronaći pokretne blagajne… Potom je potrebno privući gledatelje, ponuditi atraktivniji program od onog koji se te iste večeri događa na nekoj drugoj lokaciji ili samo izvući publiku iz kuće, zaintrigirati je nečim drugačijim i teatarski inspirativnim, učiniti im te ljetne večeri nezaboravnima.
* Koje programe bi istaknuli kao vrhunce ovogodišnjeg festivala?
- Na to pitanje mi je gotovo nemoguće odgovoriti. Programi su jako različiti i svaki ima nešto što ga izdvaja i čini zanimljivijim. U dramskom dijelu to su čak četiri praizvedbe. U suradnji s našim teatrom Kolektiv Igralke izvest će autorski projekt „Čvor“, kazališni vapaj protiv militarizacije o kojoj svjedočimo u ovom vremenu, u režiji slovenskog redatelja Žige Divjaka. Druga u nizu je premijera predstave „TO=TO“ inspirirana tekstom danske književnice Inger Christensen, u izvedbi Petog ansambla kazališta kao proces u nastajanju gdje uloge nisu unaprijed podijeljene. Na Zvjezdarnici premijerno će biti izvedena „Serenada ljetne noći“ autorski projekt Karla Hubaka u kompoziciji za pet prijatelja treće dobi i orkestar, „susret amaterskog i profesionalnog ansambla, svakodnevice i svečanosti, riječke rutine i želje da zajedno stvori nešto novo“. Na samom kraju festivala u kazalištu bit će izvedena predstava „Kazalište“ za koju je tekst napisao slavni francuski redatelj Pascal Rambert koji će s riječkim glumcima, uz gosta Gorana Bogdana, uprizoriti dramu koja govori o njima i njihovim svakodnevnim susretima u prostoru kazališta. Plesači riječkog baletnog ansambla Federico Rubisse i Isabelle Zabot zajednički potpisuju koreografiju baletne predstave „Grad u pokretu“ istražujući moć pokreta da ocrta duh grada i njegova previranja. Simfonijski orkestar sa solistima riječke Opere izvest će barokni gala koncert „Četiri godišnja doba“ i gala koncert „Opera u plamenu“. U programu je i koncert udaraljkaša, koncert Gorana Filipca pod nazivom „Orient exporess“, koncert Mateja Meštrovića i Borne Šercara, Juraja Počkaja te koncert Psihomodo popa kao hommage njihovim 40 godina. Uz spomenute koncerte, izvedbe najavljene su i arhitektonske šetnje, predstave za djecu, inkluzivni programi, radionice namijenjene različitoj publici, pa čak i susret s kineskom kulturom na plaži uz učenje o kaligrafiji… Dakle, teatar koji ovog ljeta prelazi različite granice, svakako one koje su do sada Grad dijelile od teatra.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....