Roman Šušković-Stipanović povukao je svoju ostavku s mjesta ravnatelja Satiričkog kazališta Kerempuh u Zagrebu. Prethodnu službenu ostavku koja je uslijedila nakon nesuglasica nasljednika Duška Ljuštine na ravnateljskom mjestu s dijelom ansambla oko toga treba li Kerempuh ljeti igrati ispred škole u Varšavskoj ili ne, gdje su pojedinci iz ansambla “njurgali”, članovi Kazališnog vijeća kazališta Kerempuh jednoglasno su odbili i ravnatelj je popustio.
- Ostavku sam odlučio povući zbog jednoglasnog neprihvaćanja ostavke sa strane članova Kazališnog vijeća i njihovih pojedinačnih obrazloženja u kojima su istaknuli zadovoljstvo mojim radom i postignutim rezultatima koji se ogledaju u repertoaru, velikoj posjećenosti predstava, zavidnom vlastitom prihodu te uspješnoj reorganizaciji rada koja je u tijeku.
Spominjete u službenom očitovanju “pojedinačna pisma i pozive većeg broja članova kolektiva, od kojih su neka bila vrlo osobna i emocionalna”. Što su vam, između ostalog, pisali glumci?
- S obzirom na osobnost pisama, ne bih ih prepričavao, ali mnogi su glumci izrazili žal za mojim odlaskom i zamolili me da ostanem. Dobio sam i komentar da mi je ostavka glupa, što mi je zbog iskrenosti i neposrednosti jako simpatično.
Koji su bili razlozi odlaska usred mandata? Radi li se samo o raspravi oko Kerempuhova ljeta ispred škole u Varšavskoj, kojeg na kraju neće biti?
- Razlog ostavke bio je principijelan, a Kerempuhovo ljeto tek povod. Ukratko, radilo se o razlikama u radnim standardima i moralnim vrijednostima, različitoj razini svijesti i savjesti te različitoj brizi, u ovoj situaciji, za budućnost kazališta. Pritom ne mislim da sam ja “prav”, a drugi “krivi”. Jednostavno smo različiti i meni su se u tom trenutku te razlike učinile nepomirljivima.
Istaknuli ste da ćete staviti svoje interese po strani jer se kazališta nalaze u vrlo nezavidnoj situaciji kojoj se ne nazire kraj, pa tako u poslovanju više nego ikada treba mira, konstruktivne i kreativne energije i lojalnosti.
Nije li onda apsurdno da se pojedinci, kako smo shvatili, ponašaju kao da je to samoupravljanje i kontriraju vašim zamislima koje su u skladu s umjetnosti i zakonom definiranim ovlastima ravnatelja?
- Kazališta su, kao i druge izvedbene umjetnosti, u nezavidnoj situaciji koja je još k tome i neizvjesna. Što se tiče popuštanja mjera koje se odnose na kazališta, nisam optimističan. Najavljuje se teška jesen - i epidemiološki i ekonomski. Rukovodeći se preporukama HZJZ-a, u gledalištu od 519 mjesta organizirali smo njih 164 i dolazak u Kerempuh vrlo je, vrlo siguran. Ipak, ni ta 164 mjesta nisu popunjena čak ni na hitu “Gruntovčani”. Ljudi su oprezni, boje se ići u zatvorene prostore i čekaju bolja vremena koja se ne naziru.
Kazalište iz vlastitog prihoda participira troškove različitih stavki iz godišnjeg budžeta, a mi smo skoro pa ostali bez vlastitog prihoda. Srećom, u maniri dobrog gospodara, stavili smo, kako se kaže, nešto sa strane za “zlu ne trebalo”. Iz toga se sada pokrivaju razlike u plaćama, kazalište zaposlenike novčano stimulira za treći mirovinski stup, plaćamo studij za četvero zaposlenika… Želja nam je, kao i lani, omogućiti svima besplatni sistematski zdravstveni pregled te nastaviti novčano stimulirati najradišnije i najuspješnije umjetnike i djelatnike. Sami financiramo nabavu opreme i investicijsko održavanje zgrade, sami smo proširili vozni park koji treba održavati, a koji sada ne koristimo jer nema gostovanja. Za scenu Vidra plaćamo najam i režije, a nezavisna kazališta trenutno tamo ne igraju predstave. Na sreću, imali smo osiguranje za slučaj potresa, pa ćemo oštećenja sami sanirati tijekom ljeta. Sada trebamo razmišljati afirmativno, biti konstruktivni i lojalni kazalištu na način da se interesi kazališta stave ispred osobnih interesa.
Što se tiče, kako kažete, “samoupravljanja”, greška je djelomično i u meni. Vjerojatno previše idealiziram. Romantično očekujem zajedničku ambiciju, energiju, entuzijazam, radost u uspjehu i tugu u neuspjehu. Ljudi zauzimaju prostor koji im otvorite, a neki bi i još malo više. Motivi su različiti, netko voli vlast, netko voli novac, netko a priori ne voli ravnatelja. To je ljudski. Problem je kada se koriste loši argumenti, kad netko unaprijed zna ono što ni vi ne znate ili je netko licemjeran, a najgore je kad netko posumnja u poštenost vaših namjera bez dokaza ili prethodnog lošeg iskustva jer je to jednostavno njegov dojam!
Budući da nisam karijerni ravnatelj niti mi je motiv plaća, nakon prve godine mandata uz godišnji financijski i programski izvještaj ponudio sam članovima Kazališnog vijeća svoj mandat na raspolaganje, ako većina zaposlenih misli da repertoarno, programski, financijski, marketinški ili organizacijski ne vodim kazalište dobro. Odbili su. To sam isto ponovio i na kraju druge fiskalne godine. Ponovno su odbili. I onda se dogodilo Kerempuhovog ljeto, protiv kojeg je bila manjina uz “tihu većinu” i ja sam principijelno dao ostavku. Međutim, kad je situacija postala ozbiljna i otišla malo predaleko, “tiha većina” mi je uz Kazališno vijeće dala podršku i ja sam nakon mjesec dana povukao ostavku.
Vi ste došli u Kerempuh nakon 35 godina vladavine Duška Ljuštine, za kojeg se zna da mu se ansambl nije baš mnogo mogao petljati u ono što su ravnateljeve ingerencije. Razumije li ansambl vaš način vođenja kazališta?
- Kerempuh je jedino kazalište u Hrvatskoj koje nema iskustva s promjenom ravnatelja, pa tako ni s različitim načinima vođenja kazališta. Ova situacija je zaposlenicima bila potpuno nova, nekima i stresna, neke je stavila na kušnju pa se nadam da smo svi iz nje ponešto naučili. Kad zaposlenici stave na vagu kako im je bilo, kako im je sada i kako bi im moglo biti, mislim da bolje razumiju moj način rada, što i dalje ne znači da ga svi odobravaju. I to mi je u redu.
Kazališno vijeće kojim predsjeda Hrvoje Kečkeš, a tu su i Paolo Magelli i Nina Kleflin, istaknulo je da dobro vodite kuću... Kako će izgledati iduća sezona?
- Novu sezonu otvaramo festivalom 44. Dani satire Fadila Hadžića, koji će se umjesto u lipnju održati od 12. do 26. rujna. Izbornica Željka Turčinović morala je prilagoditi program epidemiološkoj situaciji, tako da će na festivalu, osim predstava iz Hrvatske, nažalost sudjelovati još samo SNG Maribor, a zatvorit će ih prošlogodišnja pobjednička predstava “Realisti” SNG-a Nova Gorica.
Prva planirana premijera je predstava koju radimo prema tekstu Marine Vujčić “Umri ženski”, u režiji Rajka Minkovića, koju ćemo održati 11. listopada, nakon čega slijede “Predsjednici & ca” Tarika Filipovića 25. listopada, za studeni planiramo premijeru predstave “Teorija zavjere” redateljice Marine Pejnović i autorskog projekta Bobe Jelčića “Hrvatski put ka sreći”. Godinu bismo trebali završiti premijerom Molièreovog “Škrtca” redateljice Dore Ruždjak Podolski i dramaturga Tomislava Zajeca.
Brojni naslovi, puno proba, a nadamo se i održanim planiranim premijerama.