"Bogdan Diklić potaknuo je ideju da se dvije jednočinke ‘Siroti mali hrčki‘ i ‘Gospodin Foka‘ Gordana Mihića postave na scenu kao jedinstveno djelo. Kao rođeni Bjelovarac uvijek je ostao prisno vezan uz svoj grad, uključen u kulturne aktivnosti i planove. Tako i sada, kad je Kulturni i multimedijski centar Bjelovar počeo ozbiljnije raditi na profesionalizaciji svojih kazališnih projekata, Bogdan je u okviru razgovora o mogućim predstavama predložio Mihića, pisca kojega dobro poznaje i izuzetno respektira", otkriva Diklićeva koredateljica Nina Kleflin uoči zagrebačke i bjelovarske premijere predstave "Samci" (jedna je na rasporedu 27. siječnja u Gradskom dramskom kazalištu "Gavella", a druga 31. siječnja u Kulturnom i multimedijskom centru Bjelovar).
Iako je glumac ogromnog iskustva, a profesionalno je režirao i jedno djelo, Bogdan Diklić ipak, kaže Kleflin, nije želio u ovaj projekt ući sam, "bez redatelja, bez sugovornika iz gledališta, bez vanjskog oka".
"Stoga mi je bilo neobično drago kad su me Goran Navojec kao kreativni producent i Bogdan pozvali da se priključim radu na predstavi. Izvrsna glumačka podjela, sjajno djelo i suradnja s Bogdanom svakako su bili veliki aduti za tu odluku", priznaje redateljica koja naglašava da je njihova suradnja protekla kreativno, u razgovorima i analizama, u dogovorima o scenskim rješenjima, a ponajviše u inspirativnim razgovorima o glumi i kazalištu.
S Diklićem u dvojnoj ulozi redatelja i glumca ostali su glumci, uvjerena je, bili na dobitku jer "o bitnim glumačkim odlukama i alatima, o glumi koja je umjetnost, ali i tehnika i vještina, on im je govorio i kao partner i kao redatelj".
"Mislim da im je to bilo zanimljivo i poticajno", kaže Kleflin i dodaje da je glumački ansambl izvrstan te da predstavu nose Natalija Đorđević i Bojan Navojec. A tekstove jednog od najplodnijih srpskih dramskih pisaca i scenarista iznose i Diklić "svojom velikom scenskom karizmom" te "sjajni" Gavellini glumci Jelena Miholjević, Andrej Dojkić, Domagoj Janković i Ranko Zidarić.
O samoći
"U Mihićevim tekstovima bilo se lako naći i prepoznati. Iz njih na nježan i dubok način govori duša običnog malog čovjeka, iz njih odiše fini humor i suptilni sentiment, a pritom se progovara o dubokoj čežnji i samoći", naglašava Kleflin pojašnjavajući odluku da se jednočinke objedine pod naslovom "Samci", koje je nosila i Mihićeva televizijska serija.
Njegovi samci sami su, pripovijeda Kleflin, "po okolnostima i po izboru, oni su sami u svojoj egzistenciji, ali i u društvu koje ih melje, njihova samoća čini se neizbježnim dijelom ljudskog iskustva. Po tome su ti junaci i dalje neobično suvremeni. I danas, kada su ljudi u mnogočemu izgubili spontanost, kad je njihova komunikacija posredovana tehnikom i preplavljena otuđenjem, samoća i osamljenost prisutniji su više nego ikad. No, ne treba brkati osamljenost i samoću. Samoća nam ponekad može biti značajan saveznik na putu prema autentičnom promišljanju vlastite osobnosti i života. Kao što je dr. Torre napisao: ‘Bol života nas osamljuje, produbljuje i individualizira. Pomaže nam shvatiti gdje smo i što smo‘. Tako je i s našim junacima. Mihićevi samci su patnici, ali se ne samosažalijevaju, osamljeni jesu, ali bar nipošto nisu površni ili lažni."
Gordan Mihić veliki je pisac, koji se sve više otvara kako mu detaljnije prilazimo te produbljuje svakom situacijom ili rečenicom, mišljenja je Kleflin.
"Sve je naizgled obično, jednostavno, lagano i prepoznatljivo. No, njegove su replike poput ogromnih ledenih santi koje plutaju oceanom. Iz mirnog mora dramske situacije vire oštri vrhovi replika, a njihovo cjelovito značenje krije se u golemim hridima ispod površine", objašnjava slikovito te nastavlja:
"I kad se, kao pisac, približi apsurdu izrugujući društvo, kad se oslanja na leksičke bravure i verbalne doskočice kao što je slučaj u ‘Hrčcima‘, on uspijeva govoriti o velikim temama. Uspijeva stvoriti likove koje poznajemo i u svojoj okolini i u vlastitoj nutrini. Službenici, šefovi, ministri, predsjednici vlada, svi se oni vrte kao hrčci u svojoj zamci, svi se na isti način i boje i dosađuju, strahuju od autoriteta i nastoje izvući najbolje od svog malog života. Osamljenici u ‘Gospodinu Foki‘ svim silama pak brane dušu od novih razočaranja, trude se navući oklope da ih život ne rani i ne smrvi, ne bježeći pritom od samoće. Zajedno, obje priče stvaraju suptilni, ranjivi svijet ‘Samaca‘."
Grad prisnosti i prijateljstva
Mihićeve filmske priče svi su poznavali i voljeli, mnogi su na njima i odrasli, podsjeća Kleflin, kojoj je drago da je autoru naslova poput "Balkan ekspresa" i "Doma za vešanje" na ovom kazališnom putovanju mogla "prići iznutra i uz tako dragocjene suputnike".
Raduje se i što će premijeru u "Gavelli" slijediti i ona u Diklićevu rodnom gradu, koji doživljava kao grad prisnosti i prijateljstva.
Radila je, dodaje, godinama s Bjelovarskim amaterskim kazalištem. Zajedno su, naime, napravili desetak predstava.
"Na staroj cesti preko Čazme znam svaki zavoj, a sjenoviti drvored bjelovarskoga glavnog trga i malo kazalište u podrumu preko puta za mene su mjesto radosti, igre i dragocjene teatarske iskrenosti. Nadam se da ova koprodukcija velikih utire put koji smo tamo još davno započeli, put osnivanja profesionalnog Bjelovarskog kazališta", poručuje redateljica koja je tijekom karijere u kazalištu režirala drame, adaptacije dječjih romana, opere, operete i mjuzikle, a u velikoj mjeri i komedije. Komedijino "Čisto ludilo" Paula Pörtnera postalo je, na primjer, pravi kazališni fenomen.
Od komedija, kaže, nikada nije bježala, iako "imaju stigmu laganog, površnog žanra koji je tu samo da zabavi publiku".
"Prije svega, ne vidim ništa loše u zabavi, ni u tome da kazalište svojoj publici podari smijeh, geg i dobru zafrkanciju. Smijeh je katarzičan, a u kazalištu nije individualiziran nego kolektivan, čin je zajedništva, njime se kazalište potvrđuje kao živi društveni prostor", objašnjava te zaključuje:
"Smijeh u kazalištu, na kraju krajeva, nije cilj sam po sebi, nego sredstvo i način da se publici pokažu složeni odnosi i razne neugodne istine. Komedija razotkriva društvene obrasce, ali to čini bez moraliziranja, upravo distancom koju omogućuje smijeh. Komedija u kazalištu nije bijeg od stvarnosti, nego jedan od najpreciznijih načina da se ona sagleda".
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....