Pelješki most jest koliko lijep, toliko zlokoban. Da, upravo zlokoban. Platila ga je Europska unija, projektirao Slovenac, podigli Kinezi, sve zato da se zaobiđe Bosna i Hercegovina, koja, do daljnjeg, a i dulje, ostaje crna ovca europska, gotovo pa gurnuta preko ruba, u bezdan azijatski, Krleža bi kazao. Put za Dubrovnik nije pak kraći. Štoviše, dulji je. Sjajan semafor onkraj Metkovića stvara kilometarsku kolonu, dulju nego ikad, i poništava protočnost mosta, a kad most prođeš te brzu cestu poluotokom, dočeka te puzanje kraj stonskih zidina i opet dalje kroz Dubrovačko primorje, za kakvim kamionom ili za kakvim Mađarem prvi put na Jadranu, cijeli sat i dulje.
Izvan sezone, u Neumu, na granici, nema gotovo nikoga te će praktični Dubrovčani autom...