Lada Kaštelan isplela je iz tkanja Euripidove “Alkestide” suvremenu priču o ljudskom doživljaju smrti, jednu zapravo tihu pohvalu ateizmu, jednu nježnu priču o neshvatljivom, jednu, na koncu, ljubavnu priču o dubljem trajanju žena u svijetu negoli muškaraca.
Na sličan, rekao bih, osoban način, njezino je djelo na scenu iznijela Livija Pandur, kojoj je ovo zapravo prva velika režija u životu. Desetljećima je bila dramaturginja svojemu mlađem bratu, Tomažu Panduru, nadarenom i rastrošnom fantastu, čije su režije, što se kaže, osvojile svijet.
Ovom je predstavom dubrovačko Kazalište Marina Držića hrabro započelo sezonu, a premijerna publika gotovo jednako hrabro ispratila je ovu za repertoarna kazališta netipičnu predstavu, ispunjenu tišinom i često jedino govorom ti...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....