Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu 27. veljače premijerno će izvesti "Aidu" Giuseppea Verdija, operu koja je nastala kao narudžba za svečanost otvaranja Sueskoga kanala, a premijerno je izvedena 1871. godine u Kairu. U "Aidi" koja je nastala poslije "Nabucca" i Verdijeve latinske trilogije ("Rigoletto", "Trubadur", "Traviata"), Verdi opet poseže za pričom drevnih civilizacija te u prvi plan donosi protagoniste sukobljene između, ljubavi, dužnosti i patriotizma; libreto je napisao Antonio Ghislanzoni, a osnovu priče smislio je francuski egiptolog i književnik Auguste Mariette. U drevnom Egiptu koji se klanja faraonima, faraonova kći Amneris (mezzzosopranistice Sofija Petrović i Emilia Rukavina) gnjevna je što je egipatski vojskođa Radames zaljubljen u Aidu, etopsku princezu. Njihova ljubav i bez Amnerisnih intriga, neizvediva je za ono vrijeme, budući da su vojskovođa i princeza predstavnici politički sukobljenih strana. "Aidu" će dirigirati Pier Giorgio Morandi, te režirati Mario Pontiggia. Scenografkinja je Antonella Conte, a kostimografkinja Ilaria Ariemme. Odnosno riječ je o autorskom timu koji je radio u Zagrebu posljednju premijeru Puccinijeve "La boheme", "posljednje boeme" kako bi rekla domaća publika o svojem omiljenom naslovu. Riječ je o koprodukciji s Teatrom Massimo iz Palerma i Nacionalnim kazalištem Csokonai iz Debrecena u kojoj je prva premijera u Zagrebu, dok će na Siciliji biti u ožujku. Podjela donosi različite generacije opernih umjetnika pa tako u ulozi velikog svećenika Ramfisa su basevi Ivica Čikeš i Luciano Batinić, obojica nacionalni prvaci opere.
Ramfis, kojeg pjevaju i igraju, stavlja kruti sustav i religiju iznad ljudskih osjećaja, kao predstavnik zakona i jednog fanatičnog autoriteta. Ovo bi bilo objašnjenje te uloge iz kasnije ili današnje perspektive.
Luciano Batinić nam objašnjava ulogu, iz perspektive ondašnjeg egipatskog svjetonazora:
- Ramfisova je uloga i odgovornost zapravo puno dublja i značajnija. On je direktna veza između božanskoga i vlasti, desna ruka faraonu. U Starom Egiptu religija je bila ključna u političkom smislu, jer faraon je bio sin od boga, a vrhovni svećenik bio je faraonov oslonac na ovom svijetu, ohrabrivač i suučesnik u važnim političkim odlukama. On je bio izvor s kojega je faraon crpio božansku snagu, mudrost i providnost i kao takav nije smio pokazati strah, slabost, neodlučnost ili nesigurnost. Uživao je faraonovo duboko povjerenje i svojim djelovanjem doprinosio je stabilnosti vlasti Egipta i moći u antičkom svijetu. U ovozemaljskim odnosima on je bio vrhovni sudac, odgovoran za provedbu principa življenja poznatog pod imenom maat, opisivan kao sklad, istina, pravda, mir i ravnoteža na zemlji - objašnjava bas.
Kao nekadašnji nacionalni prvak splitske opere, Ivica Čikeš svjedok je snažne povezanosti tamnošnje publike koja u ovoj Verdijevoj operi prepoznaje događaje koji su prethodili tradiciji prostora, Rimskom carstvu i vremenu cara Dioklecijana. Što najviše pamti iz brojnih izvedbi Aide na Peristilu?
- Prije svega autentičnost samog prostora koji je za Aidu idealan vizuelno i akustički, potom tradiciju te opere koja je u Splitu sinonim za Peristil i, naravno, bezbroj divnih kolega s kojima sam imao čast nastupati s ovom izvedbom. Na sceni HNK Zagreb za mene sa ta tradicija nastavlja - govori Ivica Čikeš.
Današnjim rječnikom, Amneris bi bila razmažena tajkunova ili kći nekog državnog ili drugog lidera koja je navikla silom rješavati stvari, no ropstvo života koja iskusi njena suparnica Aida, sustići će i nju samu kroz ropstvo srca, kada i Aida i Radames iščežnu s ovog svijeta. Emilia Rukavina da svaki čovjek osjeti težinu i bol kada ljubav ostane neuzvraćena, pa tako i Amneris.
- Amneris je odrasla kao princeza, njezino ponašanje i odnos prema ljudima gotovo su naučeni obrasci. Ona zapravo ne zna drugačije. No postoji nešto što ne zaobilazi nijednu osobu na ovom svijetu, to su patnja, tuga i bol. One pogađaju i "malog" čovjeka i kraljeve i princeze. U tim trenucima svi smo samo ljudi od krvi i mesa, i tu smo svi jednaki. Zato je scena suđenja toliko ključna u ovoj operi. Tada nestaju titule, moć i status, i ostaje samo slomljeno ljudsko srce. Neke se stvari nikada neće moći kupiti novcem, niti osvojiti moći. Emocije, osjećaji, želje i snovi izmiču kontroli, na njih se ne može utjecati silom, niti autoritetom druge osobe.
Amneris je, dakle, robinja svoje ljubomore, svog ponosa i potrebe da bude izabrana. Kad shvati da Radames ne voli nju, nego Aidu, njezin svijet se ruši jer prvi put postoji nešto što njezina moć ne može kupiti ni zapovjediti. Ona je jednostavno nesretno zaljubljena žena - smatra Emilia Rukavina.
Sofija Petrović je Amneris pjevala prije dvije godine u zahtjevnoj ljetnoj produkciji Oper im Steibruch...
- Produkcija Aide na festivalu Oper im Steinbruch bila je za mene jedno od onih "jednom u životu" iskustava. Scena je bila ogromna, a u projekt je uloženo puno novca. Efekti su bili fantastični – od pirotehnike, kaskadera, velikog slona s vatrom, pa sve do fontana koje su se dizale i do 15–20 metara u visinu. Kostimi su bili čarobni. Možda je upravo ovo vizualno i scensko iskustvo dodatno pridonijelo da zavolim ovu ulogu.
Također, nastupala sam u ulozi Amneris na festivalu Birgit Nilsson u Švedskoj, a potom i u operi u Stockholmu. Ova mi je uloga od samog početka "sjela na glas", i po prvi put u životu osjetila sam da se mogu pokazati onako kako želim – vokalno, karakterno i glumački.
Veselim se što ću ovu ulogu sada izvesti i u Zagrebu. Na probama u HNK-u vlada pozitivna i kreativna atmosfera, svi se raduju novoj produkciji, kostimi su prekrasni, i sigurna sam da će publika biti oduševljena - zaključuje Sofija Petrović.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....