Gledao sam u karlovačkom Gradskom kazalištu Zorin dom najgoru predstavu Montažstroja ikad, a gledam ih od kraja osamdesetih godina prošlog stoljeća. "Lubenica" autora, redatelja i scenografa Boruta Šeparovića, najavljena je u programskoj knjižici kao postdramski teatar, a u praksi jest trosatno monotono skandiranje devetero glumaca što su zasjeli na stolce ispod golemog platna na kojem se neprestano prikazuju ruševine, udari raketa i dječji leševi u krupnom planu. Katkad i hopšu ukrug, a inače su sudionici pub-kviza o Palestini. Postaju u drugom dijelu, koji nema nikakve veze s prvim, sami izraelski vojnici, silovatelji i ubojice. Šeparović pritom rekonstruira nedavno u Berlinu i prije premijere otkazanu predstavu Olivera Frljića, sličan pamflet. Sve zajedno, posrijedi ...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....