Na sceni je bazen. Osam metara dugačak i osam metara širok. Kroz njega se kreću plesači - pokret je spor, moderniji, slomljen. Njihova tijela su mokra, voda prska oko njih, kroz taj se medij teško kreću. Ispred njih su operni pjevači, čiji glasovi oblikuju jednu priču, dok tijela plesača prenose njihove emocije i misli.
Prizor je to koji splitska publika dosad nije imala priliku vidjeti - najprije zato što je riječ o baletnoj operi, formi koja u toj kazališnoj kući nikad prije nije bila postavljena na scenu, a ni u drugim kazalištima diljem zemlje nije previše česta. Ne treba zanemariti ni činjenicu efekata svjetla, mraka, pjevanja i pokreta, koji će, spojeni u jedan, sigurno biti nezaboravan prizor.
Sve opisano publika će od 3. ožujka moći vidjeti u splitskom HNK. Tad će biti premijerno izvedena "Atlantida: Legenda o Dan’zoru". Riječ je o predstavi za koju je glazbu skladao i libreto napisao Splićanin Mirko Krstičević, izvedbama će ravnati maestro Alan Bjelinski, redatelj i scenograf je intendant toga kazališta Goran Golovko, a koreograf je ravnatelj Baleta Igor Kirov.
Priča koju je osmislio Mirko Krstičević govori u stanovnicima mitske Atlantide, otoka koji je nestao pod zapjenjenim valovima. Oni žive u mraku, kaže Krstičevićeva priča, a mladi junak Dan'zor želi svoje ljude povesti prema svjetlu, koje mnogi od njih nikad nisu ni vidjeli pa posve ni ne vjeruju kako ono postoji. Kad ih uspije nagovoriti da ipak krenu prema njemu, sile tmine na put im stavljaju prepreke. Hoće li uspjeti doći do cilja i vidjeti svjetlo, pitanje je na koje ćemo moći odgovoriti tek nakon predstave.
- Mislim da smo mi, a pritom mislim na našu civilizaciju, blizu Atlantide. Kao i ljudi na početku ove predstave, i mi smo u svojevrsnom mraku. Onome u kojem nema ljubavi, u kojem je ona marginalizirana pojava. Nema više morala, nema važnih vrijednosti. Povijest nas uči da, kad nestane religijsko ispunjenje, civilizaciji dolazi kraj. Blizu smo toga da nas poklope valovi - ne pravi, koji će nas potopiti, nego simbolički, jer će nestati svjetla u nama - pojašnjava Krstičević.
Kaže kako mu je njegova kršćanska vjera bila jedan od glavnih motiva pri stvaranju predstave. Smatra kako je umjetnik bez vjere kao slikar koji je rođen slijep.
- Ako jedan ili dva gledatelja izađu s predstave sa svjetlom u srcu, ja sam svoju misiju ispunio. Svjetla ima, svakako, samo to ljudima treba objasniti. To je na neki način ono što sam htio ovo predstavom - dodaje Krstičević, koji je napisao i glazbu. Ona je, pojašnjava, zapravo klasični jezik suvremene glazbe. No ima tu i rocka, jer on je roker i duši, pa je taj dio svoje ljubavi unio u "Atlantidu".
Solističke uloge tumače pjevači Bože Jurić Pešić, Božo Župić, Marko Lasić, Antonija Teskera, Mate Akrap, Vinko Maroević, Špiro Boban, i baletani Artjom Žusov te Ivan Boiko uz baletni ansambl. Pjevači i plesači su posve ravnopravni na sceni i nijedan ansambl nije pratnja. Baš zato je ovo djelo Krstičević nazvao baletnom operom.
- Operni solisti predstavljaju arhetipove i vizualno su tretirani kao hodajuće figure - jedan predstavlja dobro, drugi zlo, treći vođu, četvrti vojnika, peti korumpiranog duhovnika... Scena je minimalistička jer je na njoj puno ljudi u živopisnim kostimima, a imamo i videoprojekcije u pozadini - kaže Golovko i objašnjava kako će na sceni biti 37 ljudi, a još će 60 članova zbora publici biti nevidljivo.
Zanimljivo je što će na sceni biti i animatori, inače studenti glazbe i glume na Umjetničkoj akademiji u Splitu. Oni će hodati na štulama, animirati predmete na pozornici... Svi oni već su prije sudjelovali u glazbeno-scenskim predstavama, brzo pamte glazbu i snalaze se na sceni, pa su zbog toga angažirani i u ovoj predstavi.
- Budući da je ovo novo djelo i zapravo nepoznata forma, pustili smo mašti na volju, koliko smo mogli s obzirom na zadane parametre i financije. Dali smo maksimum i moram priznati da sam zadovoljan rezultatom - dodaje Golovko.
Koreograf Kirov kaže kako u predstavi sudjeluje 21 plesač te kako je svaki od njih u predstavu uložio jako puno energije i emocija. Specifično je to djelo, govori, i veoma moćno, a glazba Mirka Krstičevića kao da je sama crtala pokret koji je on postavio na scenu.
- Ples u bazenu jako je izazovan, a svi plesači s time su se suočili prvi put u životu. U prvom činu više je riječ o suvremenom plesu, a nakon toga o modernom baletu. U prvom dijelu uglavnom plešu svi zajedno, dok u drugom ima dueta, terceta i kvarteta koji su ljubavnički, ratnički... To je kao da gledaš dvije predstave. Ovo je stvarno jako atraktivno i mislim da će ljudi zaista uživati u ovoj predstavi - zaključio je Kirov.