Više puta sam hvalio suradnju redateljsko-dramaturškog para Dora Ruždjak Podolski - Tomislav Zajec. Kreirali su, primjerice, upravo u Kerempuhu uspjelu adaptaciju Molièreova "Škrca" prije četiri godine. Ovaj put su se ponešto preigrali. Ostavlja ova adaptacija klasične Gogoljeve komedije "Ženidba" dojam ponešto rogobatne strukture, suviše je nadopisana i nekako bez reda osuvremenjena pa se gubi izvorna komika koja se ne uspijeva nadoknaditi suvremenim doskočicama. Još su u tu sadržajnu zbrku uključeni i teatar apsurda, metateatarske dosjetke i svašta nešto te se čini da sve skupa vapi za nekakvom vanjskom pažnjom publike, a ne za unutarnjom konzistencijom.
Stilski miš-maš naglašuju kostimi Barbare Bourek koji su namjerno disparatni, od klasičnih rubaški do darkerskih čizmica, a za prosce uglavnom klaunovski, s pripadajućim cipelama, a pristaju utoliko što se i sami akteri, ženici, više "klauniraju" nego što glume. Pri tome svemu još kompliciran iskaz i to što su svi ti prosci možda naprosto homoseksualci. Zašto bi bili?
Glumce glavne Kerempuhove volimo, bilo kako bilo, njihove pojave, spretnost i energiju, pa tako i ovdje prednjače u zabavljanju publike: Filip Detelić kao glavni prosac Potkolesin, Luka Perušić kao njegov drug Kočkarev, Josip Brakus kao prosac Anučkin te izvanredna nova snaga Kerempuhova, Domagoj Janković kao prosac Kajgana. Još je možda uvrnutiji Dražen Čuček kao Ževakin, najodbojniji od svih prosaca, no možda najprivlačnija pojava glumačka, adaptiran u zaljubljenika u Dubrovnik. Anica Kontić kao mladenka potencijalna, Agafja Tihonovna, jest žrtva režijske dosjetke da urla nenormalno te joj scenska energija odlazi bogzna kamo. Još igraju Anita Matić Delić, Ines Bojanić, Josipa Anković, Jakov Zovko i Ozren Opačić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....