U svjetlu sveopće proslave 1100. obljetnice hrvatskoga kraljevstva posebnim se prilogom o glasio Osijek: za razliku od kralja Tomislava koji je glazbeno slavljen oratorijima hrvatskoga skladatelja od Tomislavgrada do Zagreba, od Mostara do Splita te ovih dana od Varaždina do Čakovca, osječki su kreatori opernog repertoara odabrali u to ime proslaviti značaj i uspomenu na jednog hrvatskog grofa, bana Nikolu IV. Zrinskog, proslavljenog u operi Ivana pl. Zajca pod imenom Nikola Šubić Zrinjski.
Za razliku od hrvatskoga kraljevstva bez kontinuiteta i upitne same krunidbe kralja Tomislava, Zrinjski je stvarna povijesna osobnost 16. stoljeća za čija su junaštva u obrani ugarskog Sigeta znali diljem Europe. Opipljivo je priču o njegovim posljednjim danima oblikovao Zajc u svojem opernom djelu na libreto Huge Badalića prema motivima drame jednog Nijemca - pisca Theodora Körnera - što je nakon uspješne praizvedbe 4. studenoga 1876. u tadašnjem Stankovićevu kazalištu (prethodnica današnjeg HNK) na zagrebačkom Markovu trgu ušlo u kolektivnu svijest hrvatskog identiteta. Dosad su, uz jednu časnu iznimku - postapokaliptičnu režiju iz 2018. koja se kratko mogla pogledati u HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci na koju se hrabro odlučila Dora Ruždjak Podolski - sva uprizorenja ovog naslova u novom tisućljeću temeljena na povijesnoj režiji Krešimira Dolenčića uprizorenoj 1995. u središnjem nacionalnom kazalištu (HNK Zagreb), s antologijskim živim slikama, koja pak odaje počast antologijskoj predstavi u režiji njegova mentora Vlade Habuneka iz 1982. Isto tako, načelo poštovanja prema mentoru, uz veliki "rešpekt" prema simbolu nacionalne svijesti, u svojem je promišljanju iskazala mlada redateljica Lea Anastazija Fleger.
Tu nema traga redateljskoj inovativnosti i imaginaciji kakve smo s oduševljenjem pratili na njezinim nedavnim uprizorenjima opera "Hipolit i Aricija" Jean-Philippea Rameaua u Zagrebu ili pak dviju jednočinki Puccinijeva Triptiha ("Plašt" i "Suor Angelica") u Osijeku. Ovdje je svoju imaginaciju ograničila na razrađene "ulaze i izlaze" pjevača i zbora svojevrsnog kostimiranog koncerta, odjenuvši produkciju u motive ruha iz doba ilirskog narodnog preporoda iz 19. stoljeća u duhu kojega je i pisana ova opera, kako je to povijesno uobičajeno da se "Zrinjski" odijeva. No, njezino je redateljsko rješenje čisto i fokusirano na bitne glazbeno-scenske vrhunce, svedeno na osnovne postavke detalja između općeg i intimnog, uz detaljan rad na glumi sviju na sceni. Suvremenost je u bojama skladnih kostima i probranih materijala Tee Bašić Erceg koja, za razliku od povijesnih tamnih nijansi, hrvatski dio likova odijeva u svijetlu boju bijele kave (Turci ostaju tamnocrveno-crni), likovno i simbolički pojašnjavajući radnju. Veliki je posao odradio scenograf Ivo Knezović koji svojim dizajnom kulisa i videoprojekcija slaže osam različitih rješenja za svih osam slika, što malo usporava njihove izmjene, ali za svako dizanje zastora vrijedi pričekati jer je efekt novih kombinacija uvijek "wow!". Akustički i vizualno sve majstorski funkcionira, sve je otprve jasno kako i treba biti, a ozračje dodatno uljepšava razrađena rasvjeta majstorice Vesne Kolarec.
Operom "Zrinjski" krenula je povijest hrvatskog baleta (na praizvedbi je početak kasnio čitav sat jer redatelj Josip Freudenreich do zadnjeg časa nije bio zadovoljan tursko-arapskim baletom), pa koreografkinja zadužena za scenski pokret Maja Huber veliki značaj dobiva i u koreografskim prizorima sa svoje četiri "plesačice smrti" (kako ih navodi programska knjižica) koje u crnim "kukuljicama" oblijeću Sulejmana. Glazbeno, to je suštinski najbolji "Zrinjski" kojega trenutačno negdje možemo vidjeti i čuti, s udruženim opernim snagama Osijeka, Splita i Zagreba. Dirigent je iskusni maestro-skladatelj Ivan Josip Skender, posljednjih godina zadužen za "zvuk" hrvatskih opera, od Josipovićeva "Lennona" do Paraćeve "Judite". Ovdje je iz partiture (koju je 2012. u nakladi Muzičkog informativnog centra Koncertne direkcije Zagreb uredio njegov kolega skladatelj-dirigent Mladen Tarbuk) izvukao ono najbolje, izvrstan orkestar, a za jednako uspješno priređivanje zbora bila je zaslužna mlada maestra Barbara Kajin.
Na premijeri održanoj u petak 17. listopada nastupile su jake snage zagrebačkog "Zrinjskog", prvaci zagrebačke opere - pjevni bariton Ljubomir Puškarić za naslovnu ulogu i vrsni tenor Domagoj Dorotić za ulogu Lovre Juranića - koji su postavili visoku ljestvicu kvalitete. Teško je tu razinu bilo slijediti osječkom prvaku Daliboru Hanzaleku, koji je sljedeće večeri u naslovnoj ulozi lelujao u intonaciji i - zbog bolesti - uskratio nam antologijsku romancu Zrinjskog, "Gle kako divno sjaji grad". Ali na razini iskusnijeg kolege tenora kao Juranić iskazao se mladi Roko Radovan, koji je druge večeri života novog "Zrinjskog" publiku dirnuo predivnim glasom i toplinom pjeva. Jednako je prve večeri bio divan osječki glasovni fenomen - gromoglasni dramski tenor Igor Krišto kao veliki vezir Mehmed-paša Sokolović, kojega u drugoj podjeli mijenja lirskija verzija zagrebačkog prvaka - tenor Stjepan Franetović.
Posebna pohvala ide basbaritonima u ulozi turskog cara Sulejmana Velikog – "kućni" prvak Berislav Puškarić na premijeri je proslavio 25. godišnjicu djelovanja u HNK Osijek i otkrio suptilnost emocije, a u drugoj je podjeli gostovao Splićanin iznimne muzikalnosti i dubinskog "zvona" Mate Akrap. Ženske su boje na premijeri srčano branile prvakinja splitske opere (s kojom se ova predstava ostvaruje u koprodukciji, te će se uskoro postaviti i u HNK u Splitu), sopranistica Antonija Teskera te prvakinja osječke opere Katarina Toplek Horvat kao majka Eva i kći Jelena. Za Jelenu je prikladnija lirskija boja subretnog glasa Ivane Medić kakvu smo čuli u subotu, kada je njezinu majku pjevala sopranistica dramskog potencijala Kristina Owais. Ovacije uz suze radosnice i ponosnice u publici kazuju nam da smo nazočili stvaranju vrsne predstave koja bi mogla zaživjeti u sljedećih pola stoljeća na repertoarima Osijeka i Splita. Zato, pohodimo je!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....