Perla po perla, dragi kamen po dragi kamen, ukras po ukras. Iza izrade kreacija visoke mode koje oblikuju kolekcije renomiranih modnih kuća nebrojeni su sati preciznog i minucioznog ručnog rada vrhunskih radnika i radnica, čija je ekspertiza raritet usporediv s onim nekih od skupocjenih materijala kojima delikatno rukuju. O majstorstvu ljudi zaslužnih za realizaciju takvih zahtjevnih modnih vizija možete se osvjedočiti bacivši, primjerice, pogled na neki od videa pariške kuće Dior, u kojima ista daje maleni uvid u istančanost rada na nekom od njihovih komada. Konstrukcija komada, vezenje, izrada čipke, ušivavanje, ponekad potpuno minuskulnih detalja podrazumijevaju izvrsnost i posvećenost zadatku.
Srodna posvećenost cijena je i izrade jedne veličanstvene vjenčanice - one fiktivne engleske princeze - kojom se bavi jedna od četiriju predstava koje ćemo imati prilike pogledati u sklopu ovogodišnjeg Festivala svjetskog kazališta - "Lacrime" francuske dramatičarke i redateljice Caroline Guiela Nguyen (1981.).
Za izradu haljine, u koju će biti uperene sve oči svijeta, princeza odabire jednu parišku modnu kuću, iz koje će vjenčanica otputovati za Alençon (smješten između Pariza i Rennesa), a potom i u Mumbai. Radnici iz Alençona pobrinut će se za čipku, a oni u Mumbaiju za vezenje. Upravo radnike tih triju lokacija, povezanih jednim monumentalnim pothvatom, redateljica će staviti u fokus svoje gotovo trosatne predstave koja u ZKM-u igra 13. rujna u 19 sati i 14. rujna u 15 sati.
Nasilje i suze
Riječ je, objasnila je Guiela Nguyen u intervjuu za kanal M La Scène, o priči koja u fokus stavlja "nevidljive" radnike. Dok će u njihovih ruku djelo biti uperene sve oči svijeta, oni su u svojevrsnom "mrtvom kutu".
"‘Lacrima‘ pripovijeda priču o engleskoj princezi koja naručuje vjenčanicu, no mi nećemo pratiti nju, već će nas zanimati sve osobe kroz čije će ruke haljina proći, sve osobe koje će raditi na njoj. Uvidjet ćemo da je za izradu jedne takve vjenčanice, koja će biti veoma izložena, pa su ulozi visoki, potrebno više tisuća sati. Ta će haljina ići od osobe do osobe. Pratit ćemo sve te ruke, sve te radnice i radnike iz sjene. To su ljudi koji imaju ogromno znanje, koji mogu izraditi nešto što vrlo malo ljudi u svijetu može: vez, na primjer. Vrlo malo ljudi zna izraditi ono što je princeza poželjela. Ili pak čipka iz Alençona, koju zna izraditi samo osam žena na svijetu. Dakle, pratit ćemo putovanje haljine između ta tri mjesta", priča redateljica za Jutarnji list, dodajući da je iznimno sretna i ponosna što će "Lacrima" igrati kod nas.
"Lacrima", nazvana prema latinskoj riječi za suzu, suvremena je priča o suzama današnjice, veli Guiela Nguyen te navodi repliku iz predstave koja suze povezuje s tkanjem - "tkanje svile nikad se ne smije uništiti jer u svakom se čvoru nalaze suze neke epohe".
Predstava progovara o tajni nasilja, a tajna postaje pripovjedni pokretač i pokazatelj socijalnih tenzija, komentirala je Guiela Nguyen za Festival TransAmériques (FTA).
"Tajnovitost je jedan od preduvjeta nasilja. Činilo mi se da stvaranje visoke mode otkriva mnogo o tome jer je zaogrnuto velom tajne - industrijske tajne, tajne oko kolekcija koje će izaći... Iza tih tajni skrivaju se i druge tajne - intimno nasilje, ali i geopolitičko nasilje jer su tu i pitanja vezana uz eksploataciju i postkolonijalni odnos Indije i Engleske", pojasnila je Guiela Nguyen, koja je pri École du Théâtre national de Strasbourg uz kazališnu režiju studirala i sociologiju.
U svojim produkcijama redateljica, doznajemo, želi "prekinuti tišinu i vidljivima učiniti priče onih koji su predugo ostali nevidljivi".
Tišina koju imenuje odraz je, zapravo, dubokog uronjavanja u ono što se radi, o koncentraciji toliko dubokoj da oduzima dah, uvjerila se Guiela Nguyen za posjeta radionici za čipku u Alençonu.
Kako je podijelila u intervjuu za RFI, radnice koje cijeli radni dan provedu izrađujući jedan centimetar čipke toliko su usredotočene da zaborave disati, pa ih kolegice, kada to primijete, prislanjanjem ruke na leđa, podsjete da prodišu.
Kazališno stvaralaštvo
Guiela Nguyen, koja potječe s juga Francuske, dio je kompanije Les Hommes Approximatifs, koju čine kreativci s kojima je počela surađivati tijekom studija. Njihovo umjetničko djelovanje usmjereno je, piše Schaubühne, prema kazališnom realizmu, koji objektom kazališnog stvaranja čini stvarnost i sve njene kontradikcije. Njihove priče pred publiku donose kako profesionalni glumci, tako i amateri, a njihova radnja smještena je u hiperrealistično okruženje te je inspirirana istraživanjem, stvarnim ljudima, mjestima i događajima.
Film "Les Engloutis" proizišao je iz njene umjetničke suradnje sa zatvorenicima iz arleškog zatvora, "Saigon" se dotiče francuske kolonijalne prošlosti u Vijetnamu, zemlji podrijetla njene majke (otac joj je sefardski Židov sa sjevera Afrike), a "Fraternité: conte fantastique" pred publiku donosi priču o posljedicama iznenadne kataklizme, nakon koje s planeta Zemlje nestaje polovina stanovništva, te pokušajem nošenja s osjećajem nedostatka i erozijom sjećanja, piše Festival Avignon.
Recentna predstava "Valentina" pripovijeda pak priču o djetetu koje se nađe u ulozi jezičnog posrednika, prevoditelja, između svoje majke Rumunjke, koja ne govori francuski, i liječnika koji joj treba priopćiti dijagnozu. Zaglavivši u nemogućoj situaciji, djevojčica se nađe pred tegobnim zadatkom - dostaviti tegobnu istinu koja bi mogla razoriti njen svijet.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....