Među knjigama Marije Jurić Zagorke ima jedna koja je rasplakala mnoge njezine čitatelje – čak i one koji nisu znali da je riječ o njezinoj romansiranoj biografiji. Priča o ženi koju Zagorka naziva Mirjanom Grgić teška je i tužna, a posebno njezin zaključak da se osjeća poput naslova te knjige – Kamen za cesti. Nikada taj roman nije bio postavljen u kazalište – tu su sudbinu doživjela neka druga njezina djela, ali ovaj roman nije.
A onda je mladi kazališni redatelj Paolo Tišljarić odlučio da se to mora promijeniti i upravo radi na predstavi u varaždinskom HNK-u koja će Zagorkinu junakinju prenijeti na scenu. Treća mu je to suradnja s ansamblom varaždinskog kazališta. Helena Minić tumačit će glavnu ulogu, a na sceni će joj se, osim gotovo svih njezinih kolega koji u tom teatru rade, pridružiti i članovi Dramskog studija mladih.
- Postavljati ovaj roman velika je čast i odgovornost. Zagorkino umjetničko i intelektualno nasljeđe dobiva poseban značaj danas, kad se ponovno moramo boriti za slobode koje smo mislili da smo davno izborili. U Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu 2011. praizvedena je predstava "Zagorka", autorski projekt redateljice Ivice Boban, moje drage profesorice i mentorice, koja se bavila cjelokupnom autoričinom biografijom. Upravo me ona inspirirala da ponovno zaronim u ovaj roman i istražim neke nove slojeve koji korespondiraju s našom stvarnošću. Ova predstava ima dubinski fokus na Mirjanino, odnosno Zagorkino djetinjstvo koje će je formirati u jedinstvenu ženu i književnicu u hrvatskoj povijesti - kaže nam Paolo.
Zagorkino odrastanje
Predstava na kojoj radi sa svojim timom bavi se Zagorkinim odrastanjem. Točnije, od njezina prvog sjećanja, a riječ je o djetetu od četiri godine, pa sve do dvanaeste godine života, kad počinje pisati. Dramaturginja i književnica Lada Kaštelan gradi lik Mirjane koja, usprkos društvenim i političkim normama onog vremena, odrasta u hrabru i kreativnu mladu ženu koja, bez obzira na posljedice, brani svoja ljudska i umjetnička načela.
- Kroz odrastanje s emotivno nedostupnim ocem i majkom zlostavljačicom, Mirjana je morala sudjelovati u tuđoj interpretaciji stvarnosti, a kroz pisanje stvara vlastitu, što ne znači da trauma nestaje, ali je više ne definira kao osobu. Ona ne bježi u fantaziju, nego preuzima autorstvo nad vlastitim iskustvom, ne izmišlja alternativni svijet, nego imenuje stvarni. Na simboličnoj razini pisanje predstavlja početak diferencijacije, prvi čin autonomije, prvi prostor otpora sustavu, prvi izbor koji nije pasivan. Trauma stvara umjetnicu – književnicu, a kroz pisanje iskustvo dobiva granice, emocije dobivaju oblik, a kaos dobiva strukturu - dodaje Paolo.
S obzirom na to da nitko dosad nije postavio ovaj roman na scenu, zanimalo nas je koliko je bilo teško prevesti Zagorkin narativni stil pisanja u kazališni jezik. Iznenađujuće jednostavno, kaže nam Paolo.
- Stvaranje kazališnih slika iz Zagorkinih rečenica čini se tako lagano i prirodno, kao da je ovaj roman pisala za kazalište. Ona piše "tintom svoje nutrine", portretirajući lica tako duboko i istinito da ona postaju vrlo plodna za stvaranje živopisnih kazališnih uloga - pojašnjava.
Hrabrost, sloboda i katarza
Izgled scene osmislila je Irena Kraljić, dok je Ana Mikulić kostimografkinja. Paolo smatra da bi publici mogao biti zanimljiv odnos suvremene, na neki način pročišćene scenografije i bogatih, realističnih kostima s kraja 19. stoljeća.
- Društvena nepravda i klasna dinamika očituju se već u poglavljima o djetinjstvu, a protagonističin se životni put gradi kao niz sukoba između vlastitog htijenja i društvenih normi koje definiraju život žene onog doba. Ključno je da se represija ne pojavljuje samo kao muška nadmoć, nego kao mreža u kojoj sudjeluju i žene koje beskompromisno poštuju moralne norme, pa roman pokazuje kako patrijarhat funkcionira i kroz internalizaciju. Nacionalni identitet u romanu nije dekor, nego ideološko polje borbe, pa protagonistica postaje politički subjekt u otporu mađarskim pritiscima. Time se rodna emancipacija i nacionalna politika ne prikazuju kao odvojene, nego kao međusobno uvjetovane, a žena koja želi javno djelovati nužno ulazi u prostor muške dominacije - ističe i dodaje kako će publika na sceni Mirjanu vidjeti u 1938. godini, kad je Zagorka objavila roman "Kamen na cesti", a ostala lica pojavljuju se u slici njezinih prvih sjećanja iz 1877. pa sve do 1885. godine.
- Zagorkin nepobjediv slobodni duh, koji se savršeno zrcali u ulomku iz ovog romana: "Trpjeti sve što me stigne, samo nikad ne izdati ono u što vjerujem, što mislim i osjećam u srcu i u duši… Ne dam slobodu duše svojim tiranima. Ne dam je za kruh ni za zlato, ni za medalje ni za svoj život. Ne dam je nizašto." Iskreno, mislim da se društvene i političke okolnosti mijenjaju, ali se čovjek u svojoj suštini ne mijenja, pa se teme koje Zagorka otvara u romanu čine danas relevantnijima nego ikad prije - ističe Paolo.
Smatra kako je fascinantno koliko Zagorka u ovom romanu iskreno progovara o sebi i svim traumama i nepravdama koje je doživjela. Ne poriče to iskustvo, nego ga organizira, imenuje i postavlja u vremenski slijed. Pisanje za nju postaje jedini način preživljavanja, a za one koji su njezino djelo upoznali godinama kasnije ona je vrelo nepresušne inspiracije.
- Da moram predstavu opisati u tri riječi, bile bi to: hrabrost, sloboda i katarza. Mislim da bi publika ovu predstavu trebala pogledati prije svega da se pokloni neopisivom Zagorkinom talentu i da s nama otputuje u svijet u kojem su mašta i sloboda jače od društvene ili političke represije - zaključuje Paolo, a onda se vraća na probu. Praizvedba je planirana za 15. svibnja, tako da se upravo poliraju zadnji detalji. Kostimi će uskoro biti gotovi, tako da će u svibnju ansambl biti spreman zabljesnuti pred publikom s pričom s kojom se dosad kazališna publika nije susrela.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....