Sjajna je stvar kad naše umjetničko vrijeme, u ovome slučaju glazbeno, može preispitivati ono što mu je neposredno prethodilo. Na to navodi nova operna premijera zagrebačkog HNK (17. veljače) - “Zaljubljen u tri naranče” Sergeja Prokofjeva pod ravnanjem Nikše Bareze, a u režiji Krešimira Dolenčića.
Praizvedeno 1921. u Chicagu, djelo je do nas stiglo 1970., s još jednom splitskom premijerom 80-ih i eto ga opet u Zagrebu s egidom jedne od predstavnica ruske avangarde prvih desetljeća prošloga stoljeća. Nije baš tako, jer glazba je u tom nadasve važnom pokretu imala manje značenje od literature i slikarstva, a još je manje u njemu participirao Prokofjev iako je i on bio na udaru sovjetske kritičke čizme, ali ipak blaže od Šostakoviča, kojega su uspjeli pretvor...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....