ANĐELA RAMLJAK

‘Žene ne moraju trpjeti šamare i gadarije - mogu se okrenuti na visokoj potpetici i otići‘

Anđela Ramljak

 Biljana Blivajs/CROPIX
Glumičin lik u predstavi ‘Ja sam ona koja nisam’ hrvatska je Lolita, simbol požude, uništene mladosti i instinkta za preživljavanjem

Predstava “Ja sam ona koja nisam” u režiji Paola Magellija, dramaturgiji Željke Udovičić i prema tekstu Mate Matišića, nominirana za najbolju predstavu u cjelini za peti Zlatni Studio, ne prestaje oduševljavati i uznemiravati publiku još od premijere krajem listopada u Zagrebačkom kazalištu mladih. U tom izvanrednom događanju na sceni Anđela Ramljak - koja je ponijela nominaciju za glumačko ostvarenje u ovoj godini, a u predstavi još glume Urša Raukar, Lucija Šerbedžija, Milivoj Beader, Ugo Korani i Filip Nola - igra Nikolinu, žrtvu fizičkog nasilja i tragičnih obiteljskih prilika.

Nikolina je plesačica kod Jerkice, vlasnika noćnog kluba (Milivoj Beader) koji je njezin otac, što ona, međutim, ne zna. Nikolinu otac zlostavlja fizički i pruža joj izopačeno životno sklonište jer ona na svijetu nema više nikoga osim njega. Riječ je, ukratko, o liku koji prihvaća nasilje kao životnu neizbježnost; Nikolina sama ne komentira svoju nesreću, publika je tu da zaključuje bez njezina suda...

Zlostavljanje

- Nikolina je maloljetna cura, u školu je prestala ići, noćni klubovi su postali njezina škola. Majku je izgubila još dok je bila mala. Otac ju je nagovorio da pleše kod mafijaša Jerkice kako bi otplatila obiteljski dug. Nijedno dijete nije zaslužilo takvo sazrijevanje. Između razmaženosti i prezira, što je mogla naučiti o odnosima, o svijetu, o ljubavi? Da uvijek postoji izbor, da može biti što god želi i da uvijek vjeruje sebi i svojim talentima? Nažalost, ništa od toga. Ona je hrvatska Lolita, simbol požude, zabranjenog voća, uništene mladosti, bunta, otpora i nevjerojatnog instinkta za preživljavanje. Igra moći i dominacije, e to je njezino igralište. Kako uzvratiti udarac na udarac. Zanimalo me pokazati je u polaritetu kao iznimno krhku, tužnu, romantičnu, buntovnu, bahatu i impulzivnu djevojku - tumači svoj lik Anđela Ramljak.

image

Anđela Ramljak

Biljana Blivajs/CROPIX

Publiku je u predstavi “Ja sam ona koja nisam” uglavnom ponajviše potresla junakinja koja je žrtva emocionalnog nasilja (Stanka, u tumačenju Urše Raukar) u uljuđenim građanskim okvirima. Je li to zato što je većini publike bliža ta tema ili zato što je perfidno emocionalno maltretiranje neka vrsta tabua, o njemu se slabo ozbiljno govori i nije kažnjivo... Pogotovo u vrijeme kad distanciranje i online život izazivaju različite emocionalne i socijalne teškoće?

- Kad bi Nikolina bila svjesna da postoji mogućnost u kojoj ne mora trpjeti šamare, zaključavanje u izoliranu sobu nekoliko dana i ostale gadarije, ona bi se na onoj svojoj visokoj potpetici okrenula, otišla od Jerkice i sagradila drukčiji život. No ona to neće učiniti i Mate Matišić je s razlogom napisao ženske likove koji ostaju u toliko ponižavajućim okolnostima da su na kraju gorko duhovite. Sve to ne bismo li se kao promatrači zapitali u čemu ja to i sama ostajem, a ne funkcionira, što to odabirem automatizmom ili iz uvjerenja da ne postoji bolje ili ga ne zaslužujem? Naučili smo da je fizičko nasilje neprihvatljivo i da svaki političar na televiziji u intervjuu kaže da ga osuđuje.

Lennonov svijet

To je samo prvi korak. Drugi korak, onaj ozbiljniji, tiče se sudstva, institucija, ali i nas samih. Ono perfidnije nasilje, emocionalne ucjene, pasivna agresija, omalovažavanje i slično je nevidljivo. Teško ga je uočiti i nismo svjesni, nažalost, kad se njime služimo ili kad nas netko izvrgava takvom nasilju. ‘Ja ću ti objasniti koliko si kriv, nedovoljan, glup i ružan, samo zato što želim da si bolji i ljepši, jer to je ljubav i jer mislim na tebe, jer ti želim dobro, a ja znam što je najbolje za tebe!’. Je li to nasilje? Itekako! Nasilje u ruhu ‘meni je stalo do tebe’. Onog trenutka kad osvijestimo sve vrste nasilja i odlučimo ih promijeniti, definitivno imamo novu ljudsku vrstu i svijet kakav još ne poznajemo. Ovdje bi odlično došla zvučna podloga, John Lennon i ‘Imagine’ - smatra glumica.

Redatelj Paolo Magelli prije dvije godine izabrao je Anđelu za Ofeliju u “Hamletu” na Lovrijencu i Dubrovačkim ljetnim igrama te joj je pružio važnu ulogu u velikoj uspješnici ZeKaeMa.

- Magelli i ja se ćutimo. Uzajamno se poštujemo i vrlo dobro razumijemo. Ovakve predispozicije uljepšavaju i olakšavaju zajednički rad. Volim svaki naš projekt, obožavam svaku ulogu koju mi je namijenio. On mi je pozivnica da idem izvan okvira i da budem nepredvidljiva, nekonvencionalna, maštovita i luda. Ponekad ne ide, budem ljuta od nemoći i zaglavljenosti pa pukne opna i kreativnost se opet razlije. Budem još bolja. Volim njegovu strast prema nepravilnostima. Baš ondje gdje je sram, glupost ili ograničenost, to još više naglašava, traži ljepotu i šarm u manama. Zbog toga je duhovit. Inteligentan je. Likove iz njegovih predstava jednostavno moraš obožavati. Ako te živciraju i ljute, možda imate nešto zajedničko, taj lik i ti, ne znam. Paolo uvijek ubode u akutnu ranu društva, nije ni čudo da istovremeno oduševljava i uznemiruje - primjećuje glumica.

Živjela znatiželja!

Anđela Ramljak istovremeno je živi dokaz da sapunice ne kvare glumce, možda jedino publiku i to samo onu koja pretjeruje i neće gledati išta osim telenovela. Šira publika Anđelu Ramljak prvi put je upoznala kao policajku u seriji “Zabranjena ljubav”; riječ je o ulozi zbog koje su je zaustavljali mnogi pa čak jednom i mladić sa zelenom irokezom. U filmu joj je dosad najveća uloga bila seoske djevojka Milke u Aćimovićevu filmu “Anka”, gdje joj je partner bio slavni bivši nogometaš Éric Cantona. Jesu li znatiželja da proba uvijek drukčije i manjak straha - dakle prije glume studirala je modni dizajn, znala je izrađivati lampe i nakit, svira blok-flautu i trubu, a bavi se i slobodnim penjanjem - njezina snaga u glumačkom poslu i u životu?

image

Anđela Ramljak

Biljana Blivajs/CROPIX

- Živjela znatiželja! Ona je ta zbog koje se otkrivaju novi kontinenti, planeti, otkrića. Isprobavam stvari koje me zanimaju, sistem pokušaja i pogreške. Nastavljam ili ostavljam. Nekad se lupam po čelu kako sam glupa, nekad si govorim da si ne govorim da sam glupa, a nekad sam ponosna na svaku glupost koju sam učinila jer sam nešto naučila. Promjena medija mi odgovara, obogaćuje me prijeći iz kazališta na set, ili u gluhu sobu na mikrofon, sinkronizacije, radio drame…

Osim mira u svijetu, voljela bih da se snima još više i još bolje, i filmovi i serije, i da gledatelji imaju poriv gledati domaću kinematografiju. Uskoro izlazi serija ‘Područje bez signala’ koju sam snimala, nadam se da će takve serije preplaviti TV programe. Uživala sam, veselim se novim takvim projektima - govori glumica.

Kod Penovića

Glumi važnu ulogu u ZeKaeM-ovoj predstavi “Neprijatelj naroda” Ivana Penovića, redatelja koji je uspio na decentan i promišljen način putem Henrika Ibsena ispričati sve o današnjem trenutku, bez grubih asocijacija na očito i aktualno.

image

Anđela Ramljak

Biljana Blivajs/CROPIX

- U jeku pandemije, Europski ansambl, koji objedinjuje šest mladih glumaca iz tri europske države, Poljske, Njemačke i Hrvatske, treba napraviti predstavu. Posljednju. Režiju je dobio Ivan Penović. Ibsenova drama o zatrovanoj vodi koju otkrije dr. Stockmann, objavi to otkriće i time ugrozi ekonomsku strukturu rodnog grada, fantastičan je izbor.

Penović je mlad, inteligentan i odvažan. Ima fenomenalnu osobinu: napravi takvu atmosferu na probama da se sve odvija s lakoćom i u ljubavnom zanosu. Kolege se podržavaju, dijele se ideje, frcaju fore. Ukratko, neka lakoća i ljepota vlada na probama. Zamislite samo da je svakom čovjeku na radnom mjestu tako. I ovdje bi odlično došla zvučna podloga; Lennon i ‘Imagine’ - smije se glumica.

image

Zlatni studio 2022.

Jutarnji.hr
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
29. lipanj 2022 12:08