Nakon Frankfurta čini mi se da ćemo svi sutra ostati bez posla. Ali sam zato nakon Londona uvijek euforična

Prošlo je jedanaest i pol godina otkako je novinarstvo zamijenila poslom književne urednice u izdavačkoj kući. Danas Adriana Piteša radi u Stilusu i na glasu je kao jedna od uspješnijih i omiljenijih urednica. Je li posao u izdavaštvu onakav kakvim ga je zamišljala dok je još bila novinarka? "Nije taj prijelaz bio tako dramatičan, novinarstvo i izdavaštvo komplementarne su branše. Nisam zažalila, ali novinarstvo je ono što me formiralo", kaže naša kolegica koju pitamo kakav je globalni izdavački svijet. "Nije glamurozan, okuplja mahom drage ljude koji vole ono što rade. Sajmovi su i naporni i predivni, no taj ljudski kontakt ništa ne može zamijeniti. Nakon Frankfurta, koji se iz godine u godinu smanjuje, čini mi se da ćemo svi sutra ostati bez posla. Ali sam zato nakon Londona uvijek euforična. Mislim da smo svi utjecali na to da je taj sajam postao važniji jer nam je taj grad draži."

Što najviše voli u svome poslu? "Veseli me komercijalni uspjeh nekog izdanja. Najviše volim rad na tekstu dva tjedna prije puštanja u tisak, kad još uvijek ima vremena za sve. Mrzim slanje knjiga u tiskaru, tad izludim i sebe i sve oko sebe", kaže Adriana koju pitamo kako bi opisala odnos između urednika i autora. "Svaki urednik ima svoj potpis jer taj dio - rad na tekstu i pristup autoru - morate otkriti sami. Uređivanje knjiga domaćih autora najzahtjevniji je dio ovog posla. Ako se uvažavate i vjerujete jedno drugome, to je i najljepši dio", otkrila je. A koje su joj najdraže knjige koje je objavila? I kojima se u budućnosti najviše veseli? "Mogu govoriti samo o recentnim naslovima - bilo mi je jako lijepo raditi na romanu "Usta puna mora" Jurice Pavičića i "Moje utočište i moja oluja" Arundhati Roy, a za iduću godinu veselim se romanu Maše Kolanović i "Bogu malih stvari" u prijevodu Lade Furlan Zaborac", rekla je Adriana Piteša, koju za kraj pitamo o budućnosti izdavaštva. "Teško je pronaći tako tradicionalnu i žilavu industriju, a kojoj se uvijek prijeti krajem. Svijet bez knjiga čini mi se nemogućim. Možda ćemo mijenjati formate, ali sumnjam da će knjige ikad nestati i da će nestati oni koji ih čitaju."