U subotu, nešto prije jedanaest, kada je u knjižari Vuković&Runjić svoje knjige trebao početi potpisivati Amos Oz, na ulici se formirao red onih koji su strpljivo čekali posvetu za sebe ili nekoga koga vole.
Četverodnevno gostovanje jednog od najvažnijih svjetskih pisaca u Hrvatskoj izazvalo je golemi interes javnosti koji nije jenjavao sve vrijeme njegova boravka. Petstotinjak besplatnih ulaznica za kino Europu, gdje je Oz gostovao u četvrtak, planulo je u dva dana.
Došli i s djecom
Sudeći po djelićima razgovora koje smo uhvatili pred knjižarom i u kinu, nije se radilo o ljudima koji vole dolaziti na medijski razvikane događaje, nego o onima koji doista čitaju knjige. Zanimalo ih je svašta: koga cijeni od suvremenih prozaika, što čita, koji je točno dio “Priče o ljubavi i tmini” izbačen iz pojedinih prijevoda, detalji iz knjiga, kakvog kućnog ljubimaca ima… A mnogi su mu naprosto sami htjeli reći koliko vole njegove knjige ili koju smatraju najboljom. Brojni su došli s djecom, a bilo je i onih koji su s Amosom Ozom razgovarali na hebrejskom.
Na pažnju čitatelja Oz je odavno naviknut. U Izraelu se, kako sam kaže, njegovi sunarodnjaci redovito svađaju s njim oko njegovih tekstova, što je lijep pokazatelj koliko im je do njih stalo. Nakon što je objavljena “Priča o ljubavi i tmini”, Ozovo remek-djelo, koje je i kod nas imalo tri izdanja, slali su mu na tisuće pisama s napomenom: “Ja sam saslušao vašu priču, sad vi poslušajte moju”. Knjige su mu prevedene na više od četrdeset jezika, redovit je gost književnih događanja po svijetu, ali kod nas se osjećao posebno dobrodošlim.
Obraćajući se gostima prijema koji je u piščevu čast u petak u svojoj rezidenciji priredio izraelski veleposlanik Yosef Amrani, Oz je rekao i ovo:
Početak prijateljstva
- Govorio sam pred velikim auditorijima u mnogim zemljama i gradovima, susretao mnoštva ljudi oduševljenih mojim knjigama, nastupao pred vrlo učenim čitateljima, pred gledalištima punim erudita… ali teško bih se mogao prisjetiti da sam igdje drugdje na svakom koraku bio obasut s toliko pažnje kao ovdje u Hrvatskoj i da sam igdje drugdje osjetio i primio toliko srdačne topline kao od hrvatske čitateljske publike.
A govor je završio citatom iz “Casablance”: “Osjećam da je ovo početak jednog divnog prijateljstva”.
Toliki entuzijazam publike nije iznenadio samo pisca, nego i mnoge druge, poput izraelskog veleposlanika Amranija, koji je u svojoj rezidenciji oko izraelskog pisca mislio okupiti desetak ljudi na ručku. Stoga je, naviknut da se na takve protokolarne susrete obično odazove polovica pozvanih, uputio dvadeset pozivnica, nakon čega je bio obasut pozivima onih koji su tražili mjesto više. U rezidenciji na Bukovcu na kraju je bilo četrdesetak gostiju, među ostalima i predsjednik Josipović.
U svojem je govoru kod veleposlanika Amos Oz pričao o tome kako su i Hrvatska i Izrael u prošlosti bili žrtve ugnjetavanja i progona: - Ti pojmovi nisu strani narodu Hrvatske, kao što nisu ni narodu Izraela.
Zemlja rođena u snu
Izrael je možda jedina zemlja na svijetu čiji je početak u snu. Pojam “židovska država” bio je naslov knjige izdane prije 120 godina, naslov futurističkog romana Teodora Herzla. Riječ Tel Aviv bila je naslov jednog drugog futurističkog romana prije nego što je postala ime grad--. Sve je nastalo iz knjiga, sve je počelo u snovima, tvrdi Amos Oz, i u tome nalazi opasnost, jer sve što nastane u snovima, kada se ostvari, ima ukus razočaranja. - Jedini način da se san održi savršenim, jest da se ne ostvari. Kada se san ispuni, on više nije isti. Tako je s pisanjem romana i s ostvarivanjem seksualnih fantazija, to se događa kada se sadi vrt i kada se gradi zemlja. Izrael je proizveo razočaranja kada ga usporedimo s mnoštvom i snagom velikih sanjara iz prošlosti.
Ali, uz sva razočaranja, Izrael je divno društvo zato što je raspravljačko. . Nećete naći dva Izraelca koja se oko bilo čega slažu, teško je naći i jednog koji se slaže sam sa sobom, jer svatko je ambivalentan, podijeljenog uma i duše.
Rekli su mi da je slično i s Hrvatskom, da imate više stranaka nego pojedinaca. Mislim da nam je ta sklonost raspravljanju zajednička. S onim tko se ne slaže ja sam to ovdje odmah spreman raspraviti... - zaključio je.
Veliki pisci u Hrvatskoj imaju svoju vjernu publiku
Gostovanja pisaca u Hrvatskoj baš i nisu rijetkost. Istina, u Zagreb rijetko dolaze pisci Ozova kalibra: Umberto Eco i Orhan Pamuk gostovali su, primjerice, u Puli, a ne u Zagrebu koji se od važnijih gostovanja u posljednjih desetak godina može pohvaliti nastupima Michela Houellebecqa ili Juliana Barnesa. Interes čitatelja jasan je pokazatelj da bi izdavači pisce koji imaju vjernu publiku naprosto trebali češće dovoditi. Ako ni zbog čega drugoga, onda zbog toga da nas podsjete da pisci kvalitetne proze itekako mogu biti zvijezde. Baš kao što su to svugdje u svijetu. Ali i zbog još važnijeg razloga. Pisci poput Oza itekako imaju što reći, njihove se riječi razlikuju i visoko ističu od slova koja nas svakodnevno zatrpavaju, a i Hrvatska ima publiku željnu i žednu te vrste govora i razgovora.