Dolazi iz poznate glumačke obitelji, ali je svoj umjetnički put pronašla iza kamere - u svijetu crteža, boja i pokreta. Ana Despot, kći glumaca koji su obilježili domaću scenu, Anje Šovagović Despot i Dragana Despota, danas gradi vlastiti prepoznatljiv izraz kao animatorica i ilustratorica.
Diplomirala je animirani film na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu te engleski i francuski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu. Najnovije poglavlje u njezinu stvaralaštvu čine slikovnica i animirani film "Šuma Striborova", temeljeni na poznatoj bajci Ivane Brlić-Mažuranić. Kratkometražni animirani film, koji je premijeru imao 2024. godine, u potpunosti je njezino autorsko djelo - potpisuje režiju, scenarij i animaciju. Slikovnica istog naslova nastala je iz istog projekta, a objavljena je u suradnji s Mozaik knjigom.
Ilustracija i animacija
Kako nam Ana kaže, još dok je studirala film, počela je ilustrirati slikovnice, a za to je najviše bio zaslužan Zoran Maljković, tadašnji urednik Mozaik knjige, koji ju je pozvao da ilustrira svoju prvu slikovnicu, "za probu", i od toga je sve krenulo.
"Baš zato mi je prijelaz između studiranja i rada na ilustracijskim i animacijskim projektima bio vrlo gladak, samo sam nastavila raditi ono što sam već radila, ali s malo većim intenzitetom. Zahvalna sam što se bavim ovime čime se bavim i što mi je to uopće mogućnost. Zahvalna sam i svojim roditeljima, koji su oduvijek puni podrške i razumiju taj umjetnički svijet jer su i sami umjetnici, tako da su me oni uvijek samo dodatno gurali i ohrabrivali prema ostvarenju svojih umjetničkih snova", kaže.
Slikovnica koja je svoju premijeru imala 24. listopada u Zagrebu i istoimeni animirani film "Šuma Striborova" temelje se na bajci, a bili su i dio njezina diplomskog rada na Akademiji. Na početku je, priznaje, planirala vrlo strogo slijediti originalnu bajku i ne dopustiti si odstupanja od nje.
"Kada sam počela razrađivati priču i razmišljati kako je prilagoditi mediju animiranog filma, i to kratkog, shvatila sam da to naprosto neće funkcionirati. Zaključila sam da u taj projekt želim unijeti svoj humor, svoj stil razmišljanja i, u konačnici, svoj likovni izražaj, i da to mogu postići jedino ako priču ‘razbijem‘ i ponovno sastavim, ali u nekom drugačijem svjetlu. Htjela sam zadržati klasičnu poruku i temelje originalne radnje, ali s pomalo mračnim i šaljivim zaokretom, na neki način pokušati očuvati bezvremenost, ali dodati malo ‘začina‘ u već dobro poznatu priču", otkriva Ana.
Obiteljska suradnja
U izradi animiranog filma surađivala je sa svojim ocem Draganom, a priznaje da je ta suradnja došla vrlo prirodno. Kada je odlučila da će film imati pripovjedača, uopće nije morala razmišljati tko će on biti.
"Dok sam pisala tekst, zamišljala sam kako ga upravo on izgovara. Čak i da mi nije otac, njegov markantan glas i pomalo strogi ton savršeno su funkcionirali s naizgled ozbiljnim, no zapravo pomaknutim tekstom u rimi. Bilo nam je iznimno zabavno iščitavati stihove, čak smo u nekim trenucima i plakali od smijeha, a on je pri snimanju izjavio da ga nijedan redatelj nije toliko izmučio kao ja. Ta me je suradnja dodatno ispunila i dodatno podignula vrijednost moga rada na ovome filmu. Neopisivo sam zahvalna svome ocu što je odradio tako, usudila bih se reći, savršen posao", govori nam.
Željela je zadržati bajkovitost i misterioznost originalne priče, koristeći likovni stil, montažu, režiju i dramaturgiju, s pripovjedačem i dozom autoironije. Nakon što je odlučila prikazati priču na svoj način, ispisala je ideju i sinopsis, razradila scenarij, nacrtala knjigu snimanja i raskadrirala film u animatik. Tekst je napisala u rimi, prevela ga na engleski i poslala animatik Darku Hajseku, čija je glazba obogatila film. Nakon dugog perioda crtanja pozadina i animacije, ponovno se susrela s Hajsekom kako bi provjerili usklađenost glazbe s gotovom animacijom.
"Sjećam se da sam zaplakala kada sam prvi put gledala svoj film, konačno gotov, animiran, s ubačenim pripovjedačem, okrunjen tom veličanstvenom glazbom, kao šećerom na kraju. Nikada to neću zaboraviti. Toliko sam se mučila radeći na filmu, cijeli je proces trajao sveukupno godinu i pol, sjećam se da sam se često pitala ima li smisla ovoliko se patiti samo da bih dobila diplomu, no sav se trud na kraju isplatio", priznaje.
Velika podrška
Kako nam kaže, iako su povezane, ilustracija i animacija zahtijevaju različit pristup. U ilustraciji postoji sloboda koju animacija ne dopušta, jer slike ne moraju oživjeti. Ipak, obje discipline traže dobru priču, zanimljive kadrove, kompoziciju i upečatljiv stil. Nakon što je napravila film "Šuma Striborova", odlučila je stvoriti i istoimenu slikovnicu. Prijenos filma u knjigu zahtijevao je prilagodbu formata, odabir bitnih elemenata i prilagodbu vizuala za medij, ali na kraju je bila presretna što svoj film može podijeliti i u tom obliku. Majka Anja iznimno je ponosna na uspjehe svoje kćeri.
"Izrazito sam sretna, ponosna i oduševljena radom svoje kćeri. Nevjerojatna mi je zapravo činjenica da je uspjela napraviti animirani film, a nakon toga i napisala te ilustrirala slikovnicu. Već po reakcijama djece i odraslih može se vidjeti kako su svi oduševljeni onime što je postigla", govori nam.
Osim njezina supruga, koji je film i sinkronizirao, svi su Ani bili velika potpora tijekom cijelog mukotrpnog procesa.
"Kroz cijeli smo joj proces bili podrška jer je jako teško pomagati u animaciji, pogotovo kad o tome ne znate ništa. To je jedan tako složen, kompleksan, mukotrpan i težak proces da je ono što je Ana napravila nevjerojatno. Jako puno truda se mora uložiti ne bi li se napravilo sedam i pol minuta filma", završava.
No, ovo nije bio njezin prvi veliki projekt, prošle je godine zajedno s majkom Anjom posjetila Pula Film Festival. U Puli je Ana predstavila svoj preddiplomski crtić "Jaje", za koji je napisala scenarij, izvela animaciju, režirala ga i sinkronizirala, dok je Anja bila tamo zbog filma "Plavi cvijet". Kako nam kaže Ana, i danas se sjeća vrlo posebnog trenutka kada je do nje stigla vijest da će se upravo njezin film prikazivati na festivalu.
Ostali uspjesi
"Taj sam film radila kao završni rad na preddiplomskom studiju animiranog filma, i sama sam ga prijavila na nekoliko hrvatskih i svjetskih festivala, bez ikakvih očekivanja. Pulski filmski festival posjećivala sam s roditeljima kad sam bila mala i uvijek sam to pamtila kao jako lijepo iskustvo, pa sam osjetila neopisivu čast kad su upravo mene pozvali na isti taj festival na koji sam prije uvijek dolazila samo kao gledatelj. Taj mi je poziv podignuo samopouzdanje i dao dodatnu hrabrost da nastavim raditi to što radim, i da se još više uvjerim da to sve ipak ima smisla", priznaje.
Svaki projekt na kojem radi projekt je koji ju doista zanima. Srećom, takvi je projekti najčešće sami pronalaze, a rijetko joj se dogodi da joj se ponudi rad na nečemu što joj se ne sviđa ili što joj se ne čini zanimljivim.
"Ponekad se i iznenadim, neki mi projekti na kraju budu još inspirativniji nego što su se činili na početku, i uvijek pristajem na rad na onome za što znam da ću na kraju moći biti ponosna i čvrsto stajati iza toga. Nekada se zapitam, bih li ovako nešto radila i u svoje slobodno vrijeme, i ako je odgovor da, kao što često i jest, onda nemam što razmišljati", otkriva nam Ana.
Osim animacijom i ilustracijom, bavi se i prevođenjem, a kako nam kaže, sve su te discipline međusobno povezane pa joj nije teško balansirati između njih. Nekada joj dobro dođe, priznaje, napraviti pauzu od jedne te prijeći na drugu, pa se opet vratiti na prvu.
"Najviše uživam u ilustriranju i tamo imam najviše slobode, dok mi je smišljanje dobrih priča za animirane filmove jedan od najdražih teških poslova! Rad na kreativnosti jedan je od najbitnijih aspekata moga posla. Zanimljivo mi je vidjeti koliko se kroz godine rada mijenjam na tome polju, i kao osoba i kao umjetnik, te kako su mi neke stvari danas puno lakše i intuitivnije nego prije, iako još uvijek toliko toga ne znam i toliko toga tek moram otkriti", govori Ana.
Od ilustracije do filma
Kao ilustratorica, surađivala je i radila na raznim projektima kao što je i slikovnica "Luka voli izmišljati". U ilustriranju joj iznimno pomaže poznavanje procesa izrade animiranog filma, a posebno aspekt crtanja knjige snimanja za filmove. Kao i u filmu, u ilustriranju slikovnica kadriranje joj je vrlo bitno, kao i kompozicija svake scene, odnosno svake ilustracije.
"Kada dobijem tekst, odmah ga u glavi raskadriram, procijenim što je bitno prikazati, što je dovoljno implicirati, a što nema smisla doslovno slikovno opisivati. Lijepo je što se u mediju slikovnice ilustrator doista može puno igrati, podjednako je mjesta i za figurativnost i za apstrakciju. Naravno, uvijek se trudim uskladiti svoje ideje s idejom autora ili klijenta, a kad autor jednom odobri ideju, onda pustim mašti na volju i uživam u ostatku procesa", objašnjava nam.
Upravo je ta slikovnica, čija je autorica Sanja Pilić, bila njezin prvi ilustracijski zadatak, a putem nje uronila je u svijet likovne umjetnosti i otkrila ono što ju zanima.
"Radom na toj slikovnici neizmjerno sam puno toga naučila, što treba, ali i što ne treba raditi, i to će mi uvijek biti neka točka od koje je sve počelo", ističe Ana.
Kako nam kaže, još jedan od projekata koji joj je posebno drag jesu slikovnice Mile Elegović "Zašto ptice pjevaju" i "Vrabica Hrabrica" te ilustracija naslovnice albuma pjevačice Gine Damjanović "U mojim tajnim notama".
"Upravo tom ilustracijom zaradila sam i svoju prvu nominaciju za glazbenu nagradu Porin, ilustriranje portreta dobitnika glazbene nagrade Cesarica, među kojima su, između ostalih, bili Baby Lasagna, Oliver Dragojević i Nenad Ninčević, te animiranje HRT-ova dječjeg glazbenog spota pjesme ‘Pomoćni kotači‘, koju je napisao jedan od mojih omiljenih hrvatskih glazbenika, Josip Radić", otkriva nam.
Tradicija i modernost
Voli figurativnost, dječju ilustraciju, bajkovitost, mitologiju, boje, misterioznost i detalje, uz vizualnu jasnoću. Počinje od grubih skica, prelazi na detaljnije, a nakon odobrenja autora ili klijenta radi linije ili crtež te završava igrom s bojom. Najčešće ilustrira digitalno, koristeći tablet i digitalne tehnike koje imitiraju olovku i akvarel.
"Tradicija me oduvijek zanima, posebno mitovi, legende i stare narodne priče čije poruke i danas vrijede. Privlači me spajanje tradicije i inovacije - prilagođavanje nečega bezvremenskog modernom kontekstu i istraživanje različitih interpretacija poznatih priča. U tome vidim posebnu moć i ljepotu priče, jer svaka nova verzija donosi drugačiji pogled i iskustvo", govori Ana.
Vjeruje da hrvatska animacija i ilustracija imaju svijetlu budućnost. Za animatore postoji mnogo prilika, od studija do vlastitih autorskih projekata, a ilustracija i dalje živi kroz knjige koje ljudi kupuju, posebno za djecu. Svjesna je izazova, ali smatra da se trudom i predanošću može ostvariti svaki cilj.
"Često se i iznenadim kakve sve poslove ne može raditi nitko osim pravog likovnog umjetnika, animatora ili ilustratora, bez obzira na tehnologiju i današnje stanje s umjetnom inteligencijom. Autorstvo je nešto što doista moramo cijeniti, njegovati i pustiti da i dalje raste i da se dalje razvija, i to je nešto što nam nitko, i ništa, ne može oduzeti", priznaje.
Pustinja na Braču
Trenutačno radi na svom prvom profesionalnom animiranom filmu u suradnji sa Zagreb filmom. Film se temelji na stvarnoj priči iz njezina života i inspiriran je pustinjom Blaca na otoku Braču, kulturnim spomenikom punim legendi i anegdota. Prisjeća se kako joj je baka prije 20 godina ispričala da je velika sreća tamo vidjeti bijelog konja jer to nije njihovo prirodno stanište.
"Baš na taj dan kad je ona to meni ispričala, ja sam tamo tog bijelog konja doista i vidjela, pa i fotografirala. Taj me pomalo transcendentalni događaj inspirirao da o tome napravim svoj prvi profesionalni film, s kojim upravo krećem u produkciju", otkriva nam Ana.
Osim toga, želi dalje adaptirati djela Ivane Brlić-Mažuranić i već ima ideje za buduće filmove i slikovnice. Istovremeno radi i na nekoliko drugih slikovnica i knjiga, uzbuđena da vidi razvoj svoje karijere u nadolazećim godinama.
"Ove sam godine počela raditi i na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, kao vanjski suradnik i predavač Uvoda u animaciju. To je nešto čime sam se oduvijek željela baviti jer volim podučavati i imam diplomu iz pedagoškog smjera na svome prvome fakultetu, tako da sam presretna što sam dobila priliku spojiti sve što volim u jedno divno novo radno iskustvo", rekla nam je za kraj.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....