Sredinom toplog srpnja 2010. godine u Londonu blijedi, neispavani Julian Assange, osnivač WikiLeaksa, pozira Spiegelovom fotografu.
Internetski aktivist prekapa po svojoj torbi i oblači tri različite kombinacije; prvo zgužvanu majicu neke novinarske organizacije, potom usku kožnu jaknu koju zakopčava do grla. Napokon se odlučuje za dobitnu: crno odijelo, bijelu košulju i crvenu kravatu, kombinaciju koja će uz male izmjene postati njegov zaštitni znak.
Posljednji dani
Dani u kojima su se novinari Der Spiegela; Marcel Rosenbach i Holger Stark družili s Assangeom u Londonu bili su ujedno i posljednji dani njegove anonimnosti.
Desetak dana kasnije, u noći sa 26. na 27. srpnja, u suradnji s pet uglednih međunarodnih novina (New York Times, Le Monde, Guardian, El Pais, Der Spiegel), organizacija osnovana 2006. godine objavljuje banku podataka sa 76 tisuća tajnih ratnih izvješća američke vojske iz vojnog pohoda u Afganistanu: protokole smrtonosnih akcija komandosa, procjene tajnih službi i mračne interne opise stanja na terenu.
Assange je postao globalna politička pop zvijezda, lice s naslovnica, simbol borbe za slobodu govora, ali počela je i hajka čije su nam posljedice dobro poznate.
Novinari Spiegela jedni su od onih koji su o svojoj suradnji s Assangeom odlučili napisati knjigu i objavili je pod naslovom “WikiLeaks - državni neprijatelj” i podnaslovom “Kako je skupina internetskih aktivista uzdrmala najmoćnije nacije svijeta”. Priča o tome kako je skupina hakera uzdrmala svijet visoke politike i polarizirala javnost, njihovim sukobima i razmimoiloženjima, u kratkom vremenskom razdoblju prevedena je na desetak jezika, uključujući i hrvatski, u prijevodu Sabine Marić.
- Der Spiegel je otpočetka bio uključen u objavu američkih vojnih i diplomatskih tajnih dokumenata. No, brzo smo shvatili da, osim sadržaja tih dokumenata, postoji još nekoliko razina priče koje želimo istražiti: što je u stvari ta organizacija, tko stoji iza nje, zanimali su nas prijelomni trenuci, raskoli, Assangeovi počeci, ali i odgovori na pitanja koja su se pojavila dolaskom takvih platformi. Cijeli proces je trajao mjesecim - objašnjava Rosenbach s kojim smo razgovarali telefonski.
Sudeći prema recentnim tekstovima bivših suradnika, Assange je teška, autoritarna osoba koja loše podnosi kritiku. Knjiga njemačkog novinarskog dvojca, premda načelno pozitivna, preciznije izbalansirana, daleko je od hagiografije - u nju su uvrštene brojne neugodne epizode te je sasvim jasno da se s Assangeom, primjerice u pogledu na novinarstvo, u potpunosti razmimoilaze. Rosenbach dodaje kako u trenutku kad su oni počeli pisati u opticaju nije bila količina informacija koja sad postoji te da su se namučili kako bi rekonstruirali Assangeovo djetinjstvo i pronašli ljude koji su bili stvarni suosnivači organizacije.
Službeni komentar
Svejedno, negativnih iskustava s aktivistom nisu imali.
- Rano smo mu priopćili da ćemo pisati knjigu. Ne bez ironije, samo je rekao: “Znao sam da ćete to učiniti.” Možda i u želji da nas obeshrabri, dodao je da postoji nekoliko paralelnih i sličnih projekta. Ali, nije prekinuo suradnju i nastavili smo komunicirati, svađati se i ponašati kako je i dotad bilo uobičajeno. Znamo da je pročitao nekoliko ulomaka na siteu Spiegela, te preko zajedničkih poznanika znamo da je tražio da mu se prevede nekoliko dodatnih poglavlja, ali loši komentari do nas nisu doprli. Štoviše, službeni komentar WikiLeaksa na Twitteru, nakon što je knjiga objavljenja, glasio je: “Izašla je najbolja knjiga o WikiLeaksu. Barem dok ne iziđe autobiografija Juliana Assangea” - uz smijeh dodaje Rosenbach.
Tim od 50 ljudi
Obradu radnih dnevnika iz Iraka i Afganistana i diplomatskih depeša WikiLeaks gotovo je u potpunosti prepustio novinarima s dugogodišnjim radnim iskustvom. Samo u Spiegelu bio je oformljen tim od pedeset ljudi iz različitih područja koji su pokušavali kontekstualizirati sadržaj i provjeravali podatke. Konkurentski mediji, napominje Rosenbach, neprestano su surađivali, potiskujući prirodni instinkt. Ono na što je redakcija posebno pazila, bilo je pažljivo baratanje imenima, posebice s dojavljivačima u represivnim režimima. Uz pojedine vlade, negativno nastrojeni prema objavi podataka bili su i pojedini kolumnisti i novinari.
“WikiLeaksovi kritičari tvrde da objavljeni materijali ugrožavaju domokraciju, no vjerojatno je točno upravo ono suprotno, solidariziranje dijela medija s izvršnom vlašću je opasno. To solidariziranje narušava povjerenje u sustav provjere i ravnoteže. Takvo zatajenje novinarstva može biti opasnije za demokraciju nego objavljivanje tajnih dokumenata, navodi se u knjizi, čiji autori dodaju kako je objava, no prije svega procjena dokumenta, bila i renesansa istraživačkog novinarstva - onog novinarstva koje bi Assange navodno dao ukinuti.
No, prije dva tjedna dogodio se zaokret, kad su počele curiti diplomatske depeše u sirovom obliku, čime su izložene opasnosti tisuće ljudi koji se u njima spominju. Spiegel i ostali mediji zajedničkom su se izjavom distancirali od takve odluke, neovisno o tome tko je unutar same organizacije bio odgovoran za to.
- Ne znam zašto su se odlučili za takvo što. Dijelom bi se ta odluka mogla protumačiti kao povratak na osnove, jer je činjenica da je Assange surađivao s etabliranim medijima iznenadila brojne unutar same organizacije. Naime, kako nam je dobro poznato, prvobitna namjera organizacije bila je da se svi dobiveni materijali objavljuju u originalnom obliku. Zašto su sad ponovno promijenio stav o tome, ne možemo znati. To zna samo on i njegovi suradnici.
No, kako napominje, čak i da je znao za to poglavlje priče, ton knjige ne bi bio bitno promijenjen.
Sistem ne funkcionira
- Najveća bojazan koju smo mi imali, što je jasno svima koje se bave medijima, jest kako obraditi priču koja traje, a vi imate rok koji morate ispoštivati. Sve do prije dva tjedan u slučaju WikiLeaks i Assange u osnovi se nije promijenilo ništa. I dalje sam pozitivan prema takvim platformama, pod uvjetom da se odgovorno barata sadržajem. Najveći problem što trenutno sistem ne funkcionira, pa tako, primjerice, već nekoliko mjeseci vi nemate mogućnost na njihovom siteu ostaviti nikakav sadržaj. Da sam ja zviždač, pokušao bih jedan put, možda bi došao i drugi put. Ali treći put sasvim sigurno ne. Prema nekim saznanjima, aktivno se radi kako bi taj dio sadržaja profukcionirao, nadam se da će im to što prije poći za rukom.
Assange je svjestan da mu publicitet itekako pomaže
Sudbina WikiLeaksa u ovom trenutku ne izgleda svijetla, Assange je i dalje u kućnom pritvoru zbog optužbi za pokušaj silovanja, donacije zbog blokada teško pristižu, a jedan od osnivača Daniel Domscheit-Berg nedavno je otkrio da je prije svog odlaska iz WikiLeaks baze izbrisao 3500 neobjavljenih dokumenata. Koliko se Assange promijenio?
Mladi vojnik
- S obzirom na sve što mu se dogodilo, nemoguće bi bilo da se nije promijenio. Ne radi se samo o tome što ga više ne možete vidjeti neformalno obučenog, što se odlučio za dramatičnu promjenu imidža, za što ne mislim da puno pomaže u ovim konfliktima, ali mislim da ne šteti. Dogodila se još jedna promjena u odnosu na ljeto 2010. Assange tad nije bio javna figura. Intervjui s njim praktički nisu postojali. Sad ih, pak, daje na tjednoj, gotovo dnevnoj osnovi. To je očito svjesna odluka jer je shvatio da mu ta vrsta publiciteta, ako stvari doista postanu gadne, može pomoći.
I Rosenbach, kao i svi novinari upleteni u priču, prati kako se razvija priča s Bradleyjem Manningom,mladim američkim vojnikom za kojeg se sumnja da je predao tajne ratne izvještaje i korespondenciju Ministarstva vanjskih poslova i koji je uhićen u ljeto 2010. godine. Mjesecima je bio zatvoren u samici u vrlo teškim uvjetima koji se mogu usporediti s mučenjem i koja su ostavila posljedice.
Rasplet situacije
- Situacija je sad nešto bolja, prebačen je iz samice tzv. maksimalne sigurnosti. Prema riječima njegova odvjetnika, stanje mu se poboljšalo, dopušten mu je kontakt s više ljudi, može kontaktirati s ostalim zatvorenicima.
No, i dalje se čeka rasplet situacije. I, još uvijek nije dobio pravo da se obrani na sudu, a obično se slični slučajevi raspletu unutar maksimalno godinu dana.