Marija Dejanović piše stihove koji jednostavno i lako, poput dobro snimljenih i pametno montiranih kadrova, zrcale život. Trideset joj je godina, rođena je u Prijedoru, odrasla u Sisku, studirala u Zagrebu, a posljednje tri godine većinom je u Grčkoj.
Ovako, primjerice, iz Grčke piše o Sisku u "O potresu, iz daljine": "Srušilo se pola zgrade/u čijim je zidovima moj brat dobio astmu/S njene je druge polovice/prije dvadeset godina/susjed bacio psa/a par godina poslije i sebe/U njenom sam se haustoru/igrala barbikama/i pljuvala vodene bojice/da ofarbam ulaz u dvorište/dok roditelja nema kod kuće/I danas vjerujem/da nismo zaslužili kazne/koje su nas stigle."
Dejanović, mijenjajući adrese, pripovijeda o selidbama, o tome kako sađenje patlidžana...