Kad se pročita ovaj roman o dekadenciji na početku 20. st., jasno je da naše današnje propadanje nema stila jer u entropijskoj samodestruktivnosti nema ničeg kreativnog i otmjenog, samo pusta pohlepa. Razuzdanim bukureštanskim boemima, boljarima staroga roda, može se pozavidjeti na krajnostima u koje se upuštaju: učene visokoumne raspre prepliću se s krajnjim razvratom, žal za starim vremenima oplemenjenuju dobrobitima suvremenosti. Štono bi se reklo, ništa ljudsko nije im strano.
Rumunjski enfant terrible knjigu je objavio 1929., a zahvaljujući obožavanju kritičara kultni je status stekla tek poslije, takav da navodno postoje oni koji je cijelu znaju napamet. Mateiu (1885.–1936.) bio je vanbračni i buntovan sin važnog rumunjskog pisca...