MOJA DOTA

Bildungsoman Nore Verde: Otočno djetinjstvo koje je idilično iako je prožeto nasiljem jednoga barbe

Antonela Marušić
 Ranko Suvar/Cropix
Zadatak književnosti je pružiti priliku čitatelju da se poistovjeti s mukom svijeta i akcijama pojedinca, pa čak i kad je riječ o surovom težaku
Zadatak književnosti je pružiti priliku čitatelju da se poistovjeti s mukom svijeta i akcijama pojedinca, pa čak i kad je riječ o surovom težaku

Roman “Moja dota” Nore Verde (Antonele Marušić) otvara se scenom obiteljskog nasilja. “To popodne dobila sam prve velike batine od barbe”, piše autorica u ime svoje protagonistice koja može, i ne mora, biti fikcionalizirana verzija Nore - ali je svakako točka identifikacije za mnoge od nas koji smo ljeta provodili na moru s babom i didom; motajući se po dvoru, kužini, iščekujući batine, ćušku, ili barem povišen ton, od nekog člana obitelji kojemu smo dojadili svojim normalnim, dječjim ponašanjem.

O obiteljskom nasilju se dalje u romanu govori bez moraliziranja, a autorica ga opisuje na isti način na koji se opisuje bilo kakva prirodna pojava, recimo izlazak sunca. Ono je tu, događa se, i normalno je kao što je normalno jahati magarca, verati se po smokvi, ili ići ...

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
29. studeni 2025 13:28