Roman “Moja dota” Nore Verde (Antonele Marušić) otvara se scenom obiteljskog nasilja. “To popodne dobila sam prve velike batine od barbe”, piše autorica u ime svoje protagonistice koja može, i ne mora, biti fikcionalizirana verzija Nore - ali je svakako točka identifikacije za mnoge od nas koji smo ljeta provodili na moru s babom i didom; motajući se po dvoru, kužini, iščekujući batine, ćušku, ili barem povišen ton, od nekog člana obitelji kojemu smo dojadili svojim normalnim, dječjim ponašanjem.
O obiteljskom nasilju se dalje u romanu govori bez moraliziranja, a autorica ga opisuje na isti način na koji se opisuje bilo kakva prirodna pojava, recimo izlazak sunca. Ono je tu, događa se, i normalno je kao što je normalno jahati magarca, verati se po smokvi, ili ići ...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....