Prvi je dan godine i Svjetski dan mira. Prvog siječnja, miru u čast, pjesnici i pjesnikinje okupili su se čitati pjesme pored jezera na zagrebačkom Bundeku. Lani je, na Novu godinu, na tom istom Tomica Bajsić čitao pjesmu Victorie Ameline, ukrajinske prozaistice i pjesnikinje. Pola godine kasnije bio joj je na sprovodu, u Lavovu. U vrijeme kad se radovala doći na književnu rezidenciju u Zagrebu poginula je pogođena ruskim projektilom.
Ratova je toliko da za Dan mira možeš birati kojom ćeš se nesretnom adresom svijeta baviti.
Na ovogodišnje novogodišnje poslijepodne Tomica Bajsić čitao je pjesme izraelske pjesnikinje Maye Weinberg i Amerikanke palestinskog podrijetla, Nathalie Handal. "Nešto kao betlehemska poruka mira.", tako je to sažeo.
Svoje pjesme čitali su Diana Burazer, Goran Čolakhodžić, Lana Dekač, Sanja Domenuš, Renata Jambrešić Kirin, Andrijana Kos Lajtman, Emilija Kovač, Sonja Manojlović, Kemal Mujičić Artnam, Sibila Petlevski, Damir Radić i Davor Šalat.
Okupili su ih Lana Dekač i Davor Šalat, pjesničko čitanje napravili u organizaciji Hrvatskog P.E.N. centra i mreže Poets of the Planet.
Mreža Poets of the Planet osnovana je prošlog rujna, ima članove iz europskih zemalja, ali i s drugih kontinenata. "Iako smo iz različitih država, različitih uvjerenja, različitih stilova pisanja, svi smo stanovnici istog planeta Zemlje i naša je sudbina povezana. Kako kaže manifest organizacije, naš planet gori, čovječanstvu prijeti samouništenje, ali ovaj isti dokument i poziva na gašenje tog požara poezijom.", kaže Lana Dekač.
Komentirajući poriv za okupljanjem pjesnika na Dan mira, Davor Šalat kaže:
"Svi smo svjedoci da je svakim danom situacija u svijetu sve teža i da je svakovrsni razdor među ljudima, koji eskalira do velikih ratova, sve veći. Svi smo time zabrinuti i zgroženi te osjećamo temeljnu ljudsku potrebu da takvome zlu suprotstavimo nešto dobro. Poezija je još uvijek jedna od djelatnosti u kojoj čovjek gotovo u pravilu i instinktivno prepoznaje svoju ljudskost u svoj svojoj raznovrsnosti. Doživljavajući upravo to u čestom osobnom i javnom čitanju poezije, Lana i ja smo već drugu godinu zaredom odlučili organizirati pjesničko čitanje u kojem petnaestak pjesnikinja i pjesnika jasno pokazuje da postoji alternativa besmislu, agresivnosti i destrukciji. Dapače, ljudska senzibilnost i istinski humanizam iskazuju se na novogodišnjem čitanju na Bundeku vanjskim znakovima – prirodom, labudovima, skladnim dnevnim i godišnjim mijenama, međusobnim prijateljstvom i razumijevanjem pjesnika, ali i unutarnjim sadržajima raznovrsnih poetskih svjetova koje iz svoje intime pjesnici djele svima koji ih slušaju. Sve je to sasvim sukladno čežnji svih istinskih pjesnikinja i pjesnika u svijetu koji osjećaju sve veću potrebu da svoje mirotvorne vizije povezuju u nacionalne i međunarodne organizacije i mreže kao što su Hrvatski P.E.N centar i Poets of the Planet, što smo i mi nastojali učiniti ovim čitanjem poezije na Bundeku."
