‘Bio sam dobar s Tenžerom, Mrkonjićem, s Mani. Sad smo ostali još samo Mrki i ja. Čekamo u redu za odlazak u ništavilo‘

Igor Mandić posebna je osoba. Književni kritičar, polemičar, esejist, kolumnist. O književnim djelima piše svake subote u Magazinu Jutarnjeg lista Zub kritike. Mnogi ga se boje, mnogi ga vole. Duhovit je, iskren, nezadovoljan i zadovoljan. Mrk i zgodan i u 83. godini. Ne izlazi iz stana, teško hoda. Čovjek koji zaista ima svoje mišljenje.

Vi i Slavica stanujete na 12. katu. Nije li to previsoko?

Kad smo tražili novi stan, nudili su nam drugi, osmi ili dvanaesti kat. Izabrali smo dvanaesti jer ima najljepši pogled… Vidimo cijeli grad od Sljemena pa do Save. Fantastičan pogled. Rijetko nestaje struje, liftovi dobro rade. Kad bi nestalo struje, moja draga punica Cvijeta išla bi u dućan pa se s vrećicama u rukama penjala stepenicama na 12. kat, bez roktanja. Ja sam ranije vježbao po ...