Pjesnik Antun Branko Šimić opisao je svoju vrstu jednostavno: "Pjesnici su čuđenje u svijetu", i to u prvom stihu prve pjesme "Pjesnici", u zbirci "Preobraženja", prvoj i za života jedinoj objavljenoj, 1920.
Zapravo, bilo je otisnuto: "Pesnici su čuđenje u svetu", što je Dragutin Tadijanović ijekavizirao pedesetih godina. U zadnjem stihu, Šimić dodaje da su pjesnici, isto tako "večno treptanje u svetu". I sam je svijet treptanje, napokon, pa mijenja omiljene pjesnike.
U šestom desetljeću XX. stoljeća publika obožava pjesnike, oni redovito obilaze škole i narodne knjižnice. Večer šansone na Zagrebačkom festivalu zabavne glazbe potvrđuje slavu poezije, od 1964. Trolist vodećih pjesnika sačinili su Dobriša...