PIŠE IGOR MANDIĆ

Bojim se da će Baretićeva strast za jezičnim burgijanjem biti nepronična ‘širem‘ čitateljstvu

Igor Mandić

 Foto: Ivor Fuka
Sada se Baretićev četvrti roman, ne zna se zašto, očekivao kao potvrda prvoga, što je veliko opterećenje autoru!

A, što je bilo poslije? To je pitanje desetljećima ranog socijalizma (predvođenog... itd.) lebdjelo i treperilo u cigaretnim dimom zagušenim nam kinodvorana (blaže no doba, koje svojim nezajažljivim šapama još nisu bili dograbili "INŽINJERI ZDRAVLJA" tj. medicinski stručnjaci koji tada još nisu bili dignuti u ANTIPUŠAČKI/DUHANSKI rat, a sve u ime našega zdravlja, no dobro, to je drugi vic...), kažem, to se pitanjce kao razočarani uzdah gomile moglo doslovno opipati kada bi na filmskom ekranu obavezno pred kraj neke ljubavne priče nastupilo fakin ‘zatamnjenje‘ ili ‘izbljeđivanje‘, odnosno "pretapanje" slike, e kako se ne bi pokazalo "ono što će biti nakon svega poslije".

Bilo ‘iščezavanje‘ (engl. fade out) likova, bilo ‘metaforičko‘...

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
19. studeni 2021 22:48