ODLAZAK VELIKANA

Boris Pahor uz Ivana Cankara bio je najvažniji prozni pisac slovenskog jezika

Boris Pahor (fotografiran 2015.)
 

 Srdjan Vrancic/Cropix
Pahor je jedan od najvećih talijanskih prozaika u XX-XXI stoljeću

Boris Pahor (108), uz Ivana Cankara možda najvažniji prozni pisac slovenskog jezika i jedan od najvećih talijanskih prozaika u XX-XXI stoljeću, umro je danas u svome rodnom gradu Trstu.

Staložen ali odlučan, Pahor je nesmiljeno kritizirao fašističku Italiju zbog proganjanja slovenske nacionalne manjine, kojoj je pripadao, ali i socijalističku Jugoslaviju zbog proganjanja katoličke većine, kojoj je također pripadao.

Snažno je na Pahora utjecao Edvard Kocbek, slovenski pjesnik, pristaša katoličkog personalizma, kasniji vijećnik Avnoja, koga režim zatim nije volio. Pahorovo pisanje karakterizirao sam kao ekspresivni realizam. Tu je liniju u slovenskoj književnosti nastavio ponajviše Drago Jančar.

Palež Narodnog doma u Trstu, kojemu je svjedočio kao sedmogodišnjak, obilježio ga je za sav život: taj se detalj kasnije javljao u mnogim njegovim djelima, na primjer u romanu Požar u luci ili Ovdje je zabranjeno govoriti.

Dok je u Trstu djelovao kao partizanski ilegalac (što je opisao u romanu Grad u zaljevu) "provalili" su ga slovenski kolaboracionisti "domobranci", pa ga je njemački okupator zatočio, prebacujući ga iz jednog koncentracionog logora u drugi. I to je iskustvo obilježilo njegovu prozu, počev od romana Necropolis, prevedenoga na talijanski tek 40 godina kasnije.

Jean-Luc Douin svrstava Pahora kao ravnopravnoga među velike evropske književnike logorske tematike, među kojima su navedeni Primo Levi, Robert Antelme i Aleksandr Solženicyn.

Pahor je 2008 izjavio da ne želi odlikovanje iz ruku predsjednika Republike (konkretno: ekskomunista Giorgia Napolitana) koji pamti samo barbarstva Slovenaca potkraj drugoga svjetskog rata ali prešućuje prethodna fašistička zvjerstva protiv Slovenaca. Kao uvjet je stavio da se spominju ne samo njegova djela o logoru, nego i ona o požaru Narodnog doma.

Tvrdio je da je recept za dug život ne jesti masno i – pamtiti. Ali važan tršćanski pisac Paolo Rumiz sjeća se da je Pahora prije pet godina pratio do banke, pa im je preko puta prešla crnka, a udovac Pahor se okrenuo i rekao: "Eh, da mi je samo deset godina manje…".

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
14. lipanj 2024 23:04