Jesen je 1944., kritični su ratni dani u mađarskoj prijestolnici, desničarski pučisti preuzimaju vlast i intenziviraju progon Židova, Saveznici bombardiraju grad, približavaju se Rusi, kolaju svakojake glasine... Jedan usamljeni četrdesetogodišnji Osječanin, Židov, odvjetnik po profesiji, a humanist, pacifist i demokrat po ljudskom i političkom habitusu, već četvrtu godinu emigrant u tome gradu, tih mjeseci vodi dnevnik i u nj zapisuje svoja strahovanja za sebe i obitelj s kojom dijeli izbjegličku sudbinu, a uza sve to uspijeva ispisati i ozbiljna politička promišljanja o budućnosti balkanskih naroda nakon skorog ratnog sloma tvoraca "nove Europe" te pokušava optimistično razmišljati o sebi kao ponovno slobodnom čovjeku u novoj političkoj zajednici.
...