Novi dvobroj Republike odaje počast Milku Valentu i njegovoj 70. obljetnici života.
Razgovor s uglednim piscem vodila je Livija Reškovac, a za povod uzela je nagradu Tin Ujević, koju je dobio za zbirku pjesama “Otvorena rosa”. Pisac je pak objavio, uz intervju, novi dramski tekst “Mrak je uvijek punoljetan”.
Uredništvo je za temu ovog dvobroja proglasilo polemični tekst akademika Ivana Aralice “Hrvatska književnost i hrvatski komunizam”. O tome sam u ovoj rubrici pisao ranije. Araličin je tekst provokativan i zanimljiv, posebno u dijelu u kojem jednači Cesarčev zagovor sovjetske Hrvatske, na zidu dvorca u Kerestincu, gdje ga drže ustaše, s “ustaškom vizijom o apsolutnoj nezavisnosti hrvatske države”.
Časopis donosi niz književnih priloga, nadasve pjesama, a objavljuju ih: Hrvoje Kirić, Tomislav Maretić, Svemir Bogdan Topić, Mirko Jamnicki Dojmi i Jasmina Bosančić. Prozu objavljuju Miroslav Pelikan i Vjekoslava Jurdana. Vinko Grubišić piše o romanu “Čovjek koji je vidio kroz lica” francuskog pisca Erica-Emmanuela Schmitta.
Ovoga čitaoca najviše je privukao prilog Davora Slamniga “Čajkavski”, koji je istovremeno mini-esej i mini-priča, u stilu autorovih prvih knjiga. Slamnig opaža da se “nevjerojatna količina domoljubne energije troši na forsiranje razlikovnosti hrvatskoga i srpskoga”. Umjesto toga predlaže jednostavan korak “kojim bi se zauvijek odvojili od mrskog nam okupatorskoga srbočetničkog”. Savršeno je rješenje da proglasimo kajkavski ili čakavski “službenim hrvatskim govorom” umjesto štokavskog.