Charles Dickens inspiraciju za Olivera Twista pronašao je u mladoj ženi iz ubožnice koju su kaznili izgladnjivanjem u samici

Engleski pisac Charles Dickens inspiraciju za junaka svojeg drugog romana, siroče Olivera Twista koji je odrastao u popravnom domu, pronašao je vjerojatno u stvarnoj osobi, u mladoj ženi oboljeloj od tuberkuloze. Tvrdi to povjesničarka Theresa Musgrove koja je otkrila novinski izvještaj iz 1836. godine o Alice Shepard, ženi koju su zatvorili u samicu u domu za uboge i izgladnjivali je jer se usudila upitati za dozvolu da se malo prošeće.

Roman „Oliver Twist“, koji je Dickens isprva objavljivao u nastavcima u časopisu Bentley‘s Miscellany od veljače 1837. do travnja 1839., počinje prizorom u kojem općinski pisar Bumble odvodi Olivera Twista u ubožnicu. Na sjednici općinskog odbora odlučeno je da će se općina brinuti za dječaka jer nema roditelje, a zauzvrat će on morati „grebenati kučinu“. Općina je s upravom vodovoda sklopila ugovor da osigura neograničenu količinu vode, a s veletrgovcem žitom da od vremena do vremena nabavi male količine zobenog brašna, pa su djeci u sirotištu „na dan izdavali tri obroka vodenaste zobene kaše, dva puta na tjedan po glavicu luka, a nedjeljom po jedan kruščić“.

Dickens se neumorno zalagao za društvenu reformu, dijelom zato što je i sam pretrpio užas siromaštva u djetinjstvu – otac mu je završio u dužničkom zatvoru, a Dickensa, koji je u to vrijeme imao dvanaest godina, poslali su da radi u tvornici laštila

Liszt Collection/akg-images/profimedia/Liszt Collection/akg-images/profimedia

Zdjele, piše Dickens u romanu, nikada nije trebalo prati, jer su ih dječaci svojim žlicama toliko strugali dok ne bi opet zablistale, a kad bi završili taj posao (koji nikada ne bi dugo trajao, jer zdjelice nisu bile mnogo veće od samih žlica), oni bi sjedili i piljili u kotao sa tako požudnim pogledima kao da bi prožderali i same opeke kojima je kotao bio ozidan. Tri su mjeseca Oliver Twist i njegovi drugovi podnosili strašne muke polaganog umiranja od gladi prije nego što se Oliver, izbezumljen od gladi, usudio ustati od stola i sa zdjelom i žlicom u rukama otići do nadglednika i izgovoriti danas slavnu književnu rečenicu: „Molim, gospodine, htio bih još malo!“

Šokirani nadglednik dječaka je tresnuo kutlačom, potom pozvao općinskog pisara, a on je odjurio općinskim odbornicima da ih, zgrožen, obavijesti da je Oliver Twist tražio još hrane, pošto je pojeo večeru koja ga ide po propisu. „Taj će dječak svršiti na vješalima!“ kaže u romanu jedan od šokiranih odbornika. Dječaka su smjesta stavili u pritvor, a sutradan na vrata prilijepili oglas u kojem se obećava nagrada od pet funta svakome tko preuzme dječaka od općine. Oliver Twist tjedan je dana bio zatvoren u mračnoj samici. Gospodin Bumble tukao ga je štapom, a svaka dva dana odvodili su ga u dvorište i tamo ga šibali pred dječacima koji su jeli.

Alice Shepard zamolila je da se prošeće, a novinski izvještaji bilježe da su mladu ženu strpali u luđačku košulju nakon „što se našla u stanju velike uzrujanosti“. Velečasni Theodore Williams, predsjednika lokalnog odbora koji je nadzirao prihvatilište za siromašne u Hendonu, predložio je kaznu za njezino „odvratno ponašanje”. Alice su strpali u samicu na 24 sata, a iduća dva tjedna, koliko je prošlo do idućeg sastanka odbora, dobivala je samo kruh i vodu.

„Izvještaj u novinama je gotovo od riječi do riječi identičan prizoru iz romana u kojem je Oliver Twist kažnjen nakon što se usudio zamoliti za još hrane. Moguće da je kazna za Oliverovu ‘drskost‘ zbog traženja dodatne hrane nadahnuta upravo Aliceinom molbom da se prošeće“, izjavila je Theresa Musgrove britanskom The Guardianu. Povjesničarka je svoje otkriće opisala u novoj knjizi koju je nedavno objavila pod nazivom „Charles Dickens and his Hidden Family History“ (Charles Dickens i njegova skrivena obiteljska povijest).

Sredinom siječnja 1836. godine, nekoliko tjedana nakon što su novine izvijestile o slučaju Alice Shepard, Dickens piše svojem nakladniku Bentleyju i govori kako je mu je pala na pamet „sjajna ideja, ona koja će istaknuti Cruikshanka“. Drugim riječima, počeo je raditi na „Oliveru Twistu“, prva poglavlja objavljena su u veljači 1837. godine, a upečatljivo ih je ilustrirao upravo George Cruikshank.

Ilustracija Georgea Cruikshanka za prvo izdanje "Olivera Twista". Roman je, zajedno s Cruikshankovim ilustracijama, prvotno objavljivan u novinama u nastavcima. Prizor u kojem Oliver moli za još malo zobene kaše jer je i dalje gladan

Universal History Archive/universal Images Group/universal Images Group/profimedia/Universal History Archive/universal Images Group/universal Images Group/profimedia

Dickens je u romanu razotkrio brutalnost siromaštva viktorijanske Britanije. Neumorno se zalagao za društvenu reformu, dijelom zato što je i sam pretrpio užas siromaštva u djetinjstvu – otac mu je završio u dužničkom zatvoru, a Dickensa, koji je u to vrijeme imao dvanaest godina, poslali su da radi u tvornici laštila.

Prije nego što je postao romanopisac, Charles Dickens (1812-1870) radio je kao novinar, tako da je sasvim moguće da je novinarsku priču iskoristio kao nadahnuće za svoj drugi roman.