Kad Borivoj Radaković objavi novi roman, prva asocijacija je sigurno da to neće biti nešto uobičajeno za književni mainstream ili nedajbože nešto dosadno. Svaka njegova proza, među kojom postoje velike vremenske “rupe”, i to ne iz lijenosti nego iz očitog perfekcionizma, toliko je složena i podatna za raznovrsne (književnoteorijske, lingvističke, stilske i sociološke) rasprave, da je zapravo i logično da između jednog i drugog naslova, kao u konkretnom slučaju, prođe i osam godina jer toliko je, otprilike, vremena potrebno ako Radakovićevu prozu želimo detaljno i na svim razinama iščitati. Radaković nam, tako, daje šansu da budemo analitični, barem onoliko koliko je on u onome što piše sistematičan, no ona je tek u rijetkim slučajevima i iskorištena. Shvatili ste, dakako, da ovo nije j...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....