Književnik Tomislav Šovagović svoje je pisanje, u kojem se kroz autofikciju spajaju hrvatski sjevernjački i južnjački temperamenti, definirao kao potragu za izgubljenim vremenom.
Šovagović je na tribini Društva hrvatskih književnika (DHK) u zagrebačkoj Knjižnici Marija Jurić Zagorka u četvrtak svoje pisanje označio kao potragu za izgubljenim.
"Nisam živio u Slavoniji, ali sam svoja povremena putovanja tamo želio staviti na papir kao priču o identitetu i potragu za onim što umire, rekao je i dodao kako se u njegovim obiteljima u Slavoniji i Dalmaciji život odvijao na otvorenom prostoru ‘ispod loze ili na drumu‘".
Istaknuo kako u svojim proznim knjigama "Rudnik čvaraka", "Cesta knezova bribirskih", "Spremište Trešnjevka" i "Crnica blues" varira slavonske, dalmatinske i zagrebačke motive.
Unatoč svim različitostima, u svojim sam likovima tražio ljepotu koja ih povezuje, napomenuo je i dodao kako su njegovi likovi mali obični ljudi koji teže za svojim temeljnim pravima.
Željeli su, naglasio je, živjeti pošteno od svojega rada. Jednako su ga oblikovali krš ispod Promine i ladimirevačka polja te more, napomenuo je i dodao kako u pisanju uvijek gleda karaktere ljudi te traži sličnosti i razlike među njima.
Upitan kako je oblikovao i utkao u svoju prozu 1980-te godine za kojima se osjeća silna nostalgija, Šovagović je naglasio kako to nije pisao iz nostalgije za bivšom državom, nego je htio pokazati mlađem naraštaju kako se u to doba živjelo te kako se za sve to trebalo namučiti.
Današnjem naraštaju, ako te žele razumjeti, prvo trebaš objasniti predmete, a u knjizi napraviti tumač znakova, rekao je i dodao kako mladima danas nije jasno što je pošta, što slanje pisama, razglednica itd.
Podsjetio je kako su osamdesetih bili nacionalno osviješteni, jednako disali Zagreb pa je u svojim pričama stavljao na papir upravo ta kulturološka pitanja.
Žanrovski je svoje pisanje kratkih priča o djetinjstvu i identitetu s naglaskom na glazbu, film i ljude koji su već otišli, nazvao sjećanjem, odnosno fosiliziranjem onoga čega više nema.
Za knjigu "Platonovo platno" koja je pisana u jednoj rečenici, napomenuo je kako je to slika kreativne blokade kojom autor ne može završiti jednu rečenicu. Bio je to eksperiment, iako sam ga razbio haikuom, otkrio je.
Naglasio je kako je teško živjeti od pisanja književnosti pa živi zapravo od novinarskoga posla.
Tomislav Šovagović rođen je u Šibeniku 1976. godine. Diplomirani je novinar i teolog. Autor je više knjiga, a prvijenac, zbirka priča "Rudnik čvaraka" nagrađena je nagradom Ivan i Josip Kozarac za knjigu godine 2012. u Vinkovcima.
Objavio je i zbirke priča "Cesta knezova bribirskih", "Ispod skala" i "Latifundija" te roman "Mangan". U upravo objavljenom romanu "Crnica blues" tematizira toplo i duhovito bake i djedove, kao tihe junake čiji su životi sazdani od smijeha, patnje, molitve i mudrosti.
Nedavno je dobio i nagradu Petar Miloš za kratku priču.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....