Kad sam prije mjesec dana nazvao Igora Mandića, javila se Slavica i rekla mi da je Igor jako slabo, ne može hodati, odbija hodalicu koju mu je nabavila, ne može pisati, ne želi jesti, a ne želi ni u bolnicu. "Nikako ne želi u bolnicu", rekla je i onda me zamolila da pokušamo nekako organizirati da liječnik dođe k njima ili da ga odvezemo negdje na pretrage i odmah vratimo kući. Dogovarali smo pregled u nekoj privatnoj specijalističkoj poliklinici, gdje ne bi morao satima čekati u hodniku, ali kad sam nakon nekoliko dana ponovo nazvao, veselo mi je rekla da se Igor oporavio: "Digao se, eno ga, ponovo hoda i piše". Dala mi ga je na telefon, a on je odmah zatražio da mu pošaljemo nove knjige jer stižu ga rokovi i nema o čemu pisati u...