Uz odlazak Danijela Dragojevića, njegove se kolege prisjećaju druženja, a izdvojili su i najdraže pjesme
Piše Marija Dejanović
Danijel Dragojević za mene je bio pomno osmišljen misterij. Tajna ostavljena na očigled. Bilo je jasno da je njegovo povlačenje i skrivanje bilo način samoprezentacije - neka vrsta izvedbe, a ne njezin izostanak - i kao takvo, zvučalo je glasnije od buke kratkotrajne sveprisutnosti. Nije davao intervjue, nije dao da ga se prevodi. Ograničavao je broj kopija svojih knjiga, odbijao je i nagrade. Nije se pojavljivao kao pjesnik - javni intelektualac ili estradizirana figura - nego tek kao ime na koricama knjige. Kao da je želio da ne postoji! Obavijajući svoju poeziju svojom intenzivnom tišinom, dopuštao je čitateljima da sami izmišljaju svog Dragojevića....
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....