“Kao prozni autor, ja sam prilično čudnovat stvor: između osme i petnaeste godine pisao sam priče i romane, da bih im se vratio na pragu pedesete” - piše Umberto Eco u eseju “Kako pišem”, objavljenom u knjizi “O literaturi”.
U istom eseju, nakon što prokomentira svoju “ocvalu bestidnost” i tridesetogodišnju “tobožnju stidljivost” - Eco opisuje kako su nastajali njegovi romani. Zanimljivo, za roman “Baudolino” (2000) imao je čak tri različite ideje: u trećoj je zamislio likove koji osnivaju dnevni list i na nivou “nultih brojeva” isprobavaju kako bi se moglo “praviti” ekskluzivne vijesti. “Stoga sam pomislio kako bih romanu mogao dati naslov ‘Nulti broj’, no bilo mi je nešto nedovoljno uvjerljivog u toj ideji”.
Vrijeme prije mobitela
“Nul...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....