'Knjige su, uostalom, općenito štetne. Dajte, pitajte Emmu Bovary. Ili Čehova...'
Prvi sam put nešto o Flaubertovoj grandioznoj usamljenici Emmi Bovary počela štrpkati s 11-12 godina iz skromne obiteljske biblioteke. Knjige su bile u vitrini, a nešto i u hrpicama na staromodnom politiranom ovalnom stolu, tih godina sklonjenom u spavaću sobu. U dnevnoj ga je zamijenio onaj niski. Šezdesete su stigle u hrvatsku provinciju.
Nije Bovary ispunjavala ono što što je obećavala naslovnica, puna rokokoovskih debeljuškastih razvratnika/ca. A Henry Miller nikad nije iznevjerio! "Madame Bovary" sam zaista pročitala puno kasnije, onog ljeta kad sam se pripremala za prijemni ispit na faks. U praznom stanu; namještaj je bio prevezen u Zagreb i moji su roditelji ondje živjeli.
Učila sam na podu, osjećala se frajerski. Mi provincijalci ozbiljno smo shvaćali prijemne, stvarn...
