ESEJI ALEKSANDRA HEMONA Pišući o smrti svoga djeteta, on ispisuje veliku literaturu

Knjiga mojih života nije trebala biti neka posebno važna knjiga, kao što knjige eseja - ili sve više samo nefikcijskih tekstova - danas više nisu posebno važne ni za širu publiku, ni za industriju knjiga. Piscima, možda i književnim agentima, one najčešće služe za zagrijavanje neke književne karijere, pogotovo ako pisac piše sporo ili neredovito. Sudbina im često ovisi o spretnosti urednika da od tekstova, napisanih tko zna kojim povodom, sastavi koherentnu cjelinu

Vidljivo je da je u Hemonovu “Knjigu mojih života” uložen određeni urednički te spisateljski trud: Hemon esej vidi kao vrstu važne dokumentarne proze, tako da tekstovi u ovoj knjizi nisu nevažni, premda Hemon piše o stvarima o kojima je već pisao u prethodnim knjigama, što nije uvijek nezanimljivo: mitologiza...