Među crkvenim mučenicima, onima koji su se zlopatili pod nepravednom rimskom vladavinom, postojala je neka meni osobno neobična i pomalo iritantna navada legitimiranja vlastite pripadnosti. Znate ono, ščepaju ga centurioni dok se vrzma po centru grada, zaviruje u kontejnere, traži stari kruh, pa ga priupitaju tko je i što tu radi, a on umjesto da nešto smrsi, umjesto da ih zavara, uputi na krivi trag, ponosno im odbrusi da je kršćanin, pa neka ga kuhaju u vrelom ulju, deru mu kožu s leđa ili ga u najmanje neugodnom slučaju pribiju na križ.
Da, znam da se tu radi o tome da, kao, ne smiješ zatajiti vjeru, ni Boga svog jedinog, ali dopustite da živo sumnjam u životopise svetaca i ranih crkvenih mučenika. Da su se tako ponašali, kršćanstvo ne bi preživjelo, nego bi ih sve skuha...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....