Prije gotovo pola stoljeća, upravo početkom prosinca, Tito je propustio svoj omiljeni ritual da na škoju Vanga blizu Pule bere mandarine. Imao je važnijega posla: u lovištu Karađorđevo spremao se razići s hrvatskim političkim vodstvom koje se u federalnom ambijentu njegova poretka isticalo zagovaranjem promjena. Za tih su mučnih i često noćnih razgovora, što su bacili dugu mračnu sjenu na potonja desetljeća jugoslavenske utopije, dvije snažne i pametne žene dijelile mali apartman.
I to ne stoga što ih se takvim protokolom željelo povezati već jednostavno, jer suprotno predodžbi o luksuzu maršalova dvora, nije bilo dovoljno postelja. Već tada su njihova neobična i zvučna imena, Latinka i Savka, odjekivala, da bi se uskoro metaforički stopila s čežnjom za moderniz...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....