U jeziku često uzimamo riječi zdravo za gotovo, ne znajući zapravo njihovo etimološko porijeklo. Zbog toga su, za mnoge od nas, riječi ono što samo i trebaju biti - riječi. Ipak, hrvatski novinar i profesor Inoslav Bešker odlazi korak dalje i gleda što se zapravo iza njih nalazi. Svoje misli već 10 godina objavljuje u Jutarnjem listu u rubrici Riječ dana, odnosno Riječ tjedna, a njegove najbolje misli, ili bolje reći riječi, sabrane su u knjizi "Riječ po riječ". Knjiga u izdanju nakladničke kuće Profil predstavljena je u četvrtak navečer u zagrebačkoj knjižari Hoću knjigu Megastore, a Bešker je objasnio o kakvim se tekstovima zapravo radi.
- Svaki tekst podijeljen je u četiri djela, iako čitatelj to ne bi trebao primijetiti. Prvi je leksikografski koji donosi objašnjenje riječi iz rječnika, u drugom djelu objašnjava se povod za odabir te riječi za Riječ dana, odnosno Riječ tjedna, nakon čega slijedi aktualni komentar te u konačnici enigmatski kutak koji otkriva odakle ta riječ zapravo dolazi - kazao je Bešker.
Ideja oko originalne rubrike naoko je jednostavna. Odabere se i objasni značenje riječi vezanih uz dnevne te kasnije tjedne događaje, pazeći pritom da objašnjenja budu stručna te zanimljiva. Rubriku je osmislio urednik Jutarnjeg lista Ivica Buljan, koji je u suradnji s Beškerom birao riječi koje će objasniti čitateljima. Rubrika je isprva bila zamišljena kao dnevna kolumna, no kasnije je njen kontinuitet prebačen na tjednu bazu te se tako i danas objavljuje u svakom nedjeljnom izdanju Jutarnjeg lista.
Kako izgleda dinamika jedne takve kolumne predočio je sociolingvist Ivo Žanić. Za primjer je uzeo tekst u kojem je povod bila riječ "petarda". Kako je istaknuo, čitatelj ima priliku u samo 20-tak redaka saznati sve od povijesti nastanka baruta do kineskih zloduha, pa i tajne koja stoji iza infrastrukture kineskog paviljona na Zagrebačkom velesajmu.
FOTOGALERIJA: Predstavljanje knjige Inoslava Beškera
- Slično je i s riječi "poplava" pomoću koje je Bešker opisivao poplave u Posavini i gdje u jednome trenutku govori o Savi kao granici između Panonije i Balkana, čime nam daje jedan širi kontekst razmišljanja - ističe Žanić.
U svom izlaganju ujedno se dotakao i Beškerova specifičnog rječnika, u kojem koristi riječi poput "Evropa" ili "papa Frane", stvarajući tako vlastita pravila jezika. Kako je rekao, on je tek jedan od tri čovjeka u hrvatskoj povijesti koja su to mogla učiniti. Prvi je bio Ante Starčević, a drugi Josip Broz Tito.
Žanićeva napomena bila je, pak, povod za Beškera da objasni zašto koristi termin "papa Frano" pa je u kratkom izlaganju objasnio kako je ime Franjo došlo iz Bosne te da je Frano dulje u hrvatskom jeziku, a na kraju je i nekako povukao poveznicu s grčkim junakom Idiotesom koji je samostalno hrlio u ratove.
Svoj komentar na knjigu ponudila je i Adriana Piteša, urednica Profila te ujedno i urednica knjige, koja je rekla da je Beškerova rubrika "najljepše od hrvatskog novinarstva".
- To je ono novinarstvo gdje kada čitate novine znate da ta osoba zna više od tebe i naučite nešto novo. No, ova rubrika je i više od toga. Ona je i etimološki rječnik, kronika naših dana te razbija predrasudu da su novine samo platforma za jednokratne informacije - kazala je Piteša.
Bešker je na kraju predstavljanja priznao kako ljubav prema etimologiji duguje svom pokojnom profesoru francuskog Pjeru Kuriru iz splitske Klasične gimnazije, i za kraj je rekao kako za njega ne postoji riječ o kojoj neće pisati. To je zapravo ranije i dokazao jer se u knjizi isto tako nalaze riječi poput "pizdun".
- Za mene ne postoje sramne riječi nego samo sramna praksa koja stoji iza tih riječi. Jednostavno, riječ je riječ - zaključio je Bešker.