Kritika J. Pavičića

Glavni junak romana ‘Ešalon za Samarkand‘ Guzel Jahine podsjeća na Veljka Bulajića

Guzel Jahina (1977) hrvatskoj publici nije nepoznata. Prije ”Ešalona za Samarkand” na hrvatski su joj prevedena i prethodna dva romana, ”Zulejha otvara oči” (2017) i ”Volgina djeca” (2019), također u izdanju nakladničke kuće Hena com

 Joel Saget/Afp
Jahina je pripovjedač mase u gibanju, kolektivnih sudbina. Dobra je upravo u onome u čemu je dobar bio njezin daleki poetički rođak Bulajić. Zna aranžirati epski spektakl, a da ne izgubi intimno

Godine 1959. mladi je redatelj Veljko Bulajić predstavio publici svoj prvi dugometražni film. Naslov tog filma bio je "Vlak bez voznog reda". U tom trenutku Bulajić je imao trideset i jednu godinu. Za sobom je imao sudjelovanje u ratu. Kao tinejdžer se pridružio crnogorskim partizanima, odratovao s njima čitav rat, pa kao demobilizirani veteran po partijskom naputku prešao na druge poslove: u kinematografiju. Ostalo je povijest. Postao je najveći meštar za jugoslavenske ratne spektakle.

Film kojim je stekao međunarodnu slavu - "Vlak bez voznog reda" - bio je epska priča o poslijeratnoj kolonizaciji. Film je pratio organiziranu akciju poslijeratne komunističke države koje je seljake iz gladnog i bezvodnog zaleđa Dalmacije iseljavala u Baranju...

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
24. svibanj 2022 08:35