Grad je to kojemu se samo treba prepustiti: skroviti prolazi, terasa pod krošnjama, demonstracije, građanski protesti...

Esej Dalibora Šimprage možete pročitati u novom rokovniku Jutarnjeg lista kojeg je ilustrirala Klara Rusan.

Idealna varijanta – dva mjeseca Istanbul (proljetni mjeseci) i dva mjeseca Pariz (kasno ljeto i rana jesen). Ne nužno svake godine, ali često. Pritom je drugi dušu dao za "šetnje" jer je beskonačan labirint kojem se treba samo prepustiti, ovdje izlog ili skroviti prolaz, ondje terasa pod krošnjama za kavu ili pivo, knjižara, trgovina nekih nepotrebnih predmeta kojima čovjek ne može odoljeti... Nije slučajno pojam flâneura (ž. flâneuse) nastao baš tamo – naprosto je nađena riječ za spontanu reakciju koju taj megalopolis izaziva u neužurbanoj osobi, a to je da bezbrižno krene, kamo je nose trenutni impulsi, bez plana. Gledaš, promatraš, ispražnjen iznutra kao da meditiraš na osami...